Do prije nekoliko mjeseci igrao sam nogomet u Brazilu, a onda sam dobio ponudu da se pokušam dokazati i u Europi, u jednom prvoligaškom klubu. Pristao sam i završio u Karlovcu. No danas ovdje treniram na stadionu na kojem nema struje, ne mogu se ni istuširati, a baš kao ni svi drugi suigrači nisam dobio niti jednu plaću! Da mi je netko rekao da je to moguće, ne bih mu povjerovao. Jako sam tužan, priča Celio da Conçeisao Junior pijući kavu s mlijekom u klupskom kafiću na stadionu “Branko Čavlović Čavlek”.

U glasu mu se osjeća razočaranje i nevjerica. Skromno nas je zamolio: 

– Zapišite mi, molim vas, na papir internetsku adresu na kojoj će izaći ovaj razgovor. Pa meni nitko u Brazilu ne vjeruje što mi se događa! Imam ženu i dvogodišnjeg sina, oca, majku i brata, te mnogo prijatelja. Pričam im u kakvim uvjetima treniramo i da nisam dobio nijednu plaću, a oni misle da lažem! Supruga mi kaže: Igraš nogomet u Europi, u Hrvatskoj čija je reprezentacija jedna od najboljih u svijetu, a tvoj klub igra u prvoj profesionalnoj ligi, kako je moguće da nisi zaradio baš ništa!? No, istina je da nemam novca ni za sebe, a kamoli da nešto pošaljem njima! Sad žive od ušteđevine iz vremena dok sam igrao u Flamengu. Nadam se da će se nešto ipak dogoditi i da ću ovdje nešto zaraditi. Sve je u Božjim rukama – ogorčen je Celio.

Iako je najavljivano da će u Karlovcu već ove sezone igrati brojna zvučna imena, nekoliko Brazilaca, reprezentativci BiH i Makedonije, Celio je danas jedini koji je ostao kao igrač njemačke agencije Haag Sportmanagement, koja je trebala postati strateški partner NK Karlovca.

– Gospodin Marcus (vjerojatno Haase, suvlasnik Haag sportmanagementa i dopredsjednik NK Karlovca, nap. a.) došao je po mene u Brazil. Rekao je da me vidio kako igram i ponudio mi da dođem u jedan europski prvoligaški klub koji bi mi bio prilika da se dokažem. Vidio sam to kao igračku i financijsku odskočnu dasku i došao u Karlovac. No, ne mogu vjerovati da bi netko tražio igrača u Brazilu, a već prije zna da mu ne može isplatiti niti jednu plaću. Od agencija nemam ništa, iako bi one, da pronađem neki drugi angažman, uzele postotak od transfera – tvrdi Celio.

U Karlovcu je sreo Marina Vrnogu de Gregoria, čiji je otac Hrvat, a majka Španjolka, pa je jezična barijera lakše prebrođena. I Vrnoga je nakon juniorskog staža i igranja u Dragovoljcu i Vukovaru svoj Karlovac vidio kao priliku za prvoligaško dokazivanje. No i on se, bez plaće, ubrzo našao u sličnoj situaciji kao i njegov prijatelj Brazilac.

– S obzirom na to da nema novca, Celia sam upisao u gradsku knjižnicu kako bi ondje mogao koristiti besplatni internet i imati barem nekakvu vezu sa svojom obitelji. Sad je u knjižnici već najpoznatiji nogometaš – našalio se Vrnoga, ali odmah i dodao puno ozbiljnije: – Ne mogu predvidjeti što će se dogoditi s klubom, no nadam se da će uprava pronaći rješenje. Teško je i meni bez novca, a pogotovu Celiu. U slobodno vrijeme znamo prošetati i popiti neko piće. Naravno, samo ako mi tata da nešto novca – zaključio je Marin Vrnoga.