Suze, emocije, komentator u deliriju, trener i klupa na nogama, a igrači u zagrljaju. Svi kao jedan. To je slika nakon gola Reinalda nakon povijesne, prve pobjede Chapecoensea, protiv Zulije 2-1, u prvom nastupu u Copa Libertadoresu.

Reinaldo je, pogađate, jedan od 22 nogometaša, koji su odlučili igrati za Chapecoense, nakon što je 28. studenog avion, koji je prevozio brazilsku momčad na finale Copa Sudamericane protiv Atletico Nacionala, pao, pri čemu je poginula 71 osoba, uključujući 19 nogometaša Chapecoensea. Slika male, simpatične brazilske momčadi, netom prije no što su se ukrcali u avion, obišla je svijet.

Tih dana svi su pričali samo o Chapecoenseu. Trebali su igrati svoje prvo finale Copa Sudamericane u povijesti, no san im se srušio negdje u planinama Kolumbije. Danas, četiri mjeseca kasnije, počela je nova priča, novi san. Na sjeveru Venezuele odigrali su prvi susret u Copa Libertadoresu u povijesti kluba.

- Neka se nikad ne zaborave oni koji su stradali. Ovo je za njih - rekao je Vagner Mancini, trener Chapecoensea.

I on je novi. Chapecoense je morao potpisati nova 22 igrača, a mnogi su se javili i pružili usluge potpuno besplatno. Vagner Mancini zamijenio je Caija Juniora, trenera koji je stradao u avionskoj nesreći.

Chapecoense je osnovan 1973., a 2009. igrali su u četvrtoj brazilskoj ligi. I tad je krenuo njihov put prema snu, prema prvoj ligi. U samo četiri godine stigli su od četvrte do prve lige i 2013. prvi put zaigrali među elitom. Izborili su i povijesni nastup u Copa Sudamericani, a sad i u Copa Libertadoresu, južnoameričkoj verziji Lige prvaka.

Protiv Zulije na terenu su bili Moises Riberio i Nene, dva igrača koji su imali sreću da se nisu ukrcali u  LaMia Airlines 2933, avion koji nikada nije stigao na cilj. Kod vodećeg gola Chapeocensea nisu izdržali. Zaplakali su, kao i većina igrača, trenera, svih nas koji smo tih dana živjeli s malim brazilskim klubom. Zaplakali su i neki igrači Zulije. Ne zbog gubitka bodova jer su oni najmanje važni.

Sreća i osmijeh, suze radosnice, koje smo vidjeli dokaz je da je Chapecoense opet živ. Proslava golova pogledom u nebo uz poruku - ovo je za vas. Nismo vas zaboravili. Duh nam nikad neće slomiti. Uostalom, sve stane u dvije riječi, koje im pišu na dresovima u kojima su igrali - Vamos Chape.