Bila je to jedna od najljepših večeri u obitelji Klasnić. Ipak, spletom okolnosti nitko od Ivanovih bližnjih nije bio na njegovoj “utakmici života”, štoviše, nisu čak zajedno bili ni pred televizorom.
- Ja sam gledao kod kuće u Hamburgu s prijateljima, supruga Patrizia u Bremenu s kćerkicom Fabien-Colleen, a roditelji su u Hrvatskoj. Naravno, stalno smo bili na telefonu, međusobno smo komentirali utakmicu i Ivanovu igru, strepili - ispričao je jutro nakon susreta Ivanov brat Josip, koji radi kao stomatolog u Hamburgu.
- Vidio sam da je nervozan kad je promašio dvije šanse, ali rekao sam sam sebi: 'Zabit će ga, sigurno!’. Bio sam uvjeren u to, vidio sam koliko to želi, a dobro ga poznajem i znam da uvijek sve čini da dobije ono što želi - sa smiješkom je rekao Josip i prisjetio se trenutka u kojem je lopta ušla u Borucovu mrežu, a Ivan počeo slaviti.
- Tada sam se prvi put naježio, zamalo i zaplakao. Zvao sam roditelje, i oni su bili potpuno izvan sebe. Ma, teško je opisati te emocije, to je bilo nešto posebno. I supruga Patrizia bila je ushićena, a mala Fabien-Colleen (ima godinu i pol, nap.a.) još ne razumije što je njezin otac napravio. Iako ga gleda na televiziji i svjesna je da joj je tata tamo u ekranu, ha, ha.
Naravno, nakon utakmice Ivan je među prvima nazvao brata.
- I onda sam se naježio kad sam čuo tu sreću u njegovu glasu. Možete misliti koliko je bio sretan! Jedino što mu je pokvarilo veselje, to ga je pogodilo, jest Kneževićeva ozljeda.
Vratio se mjesecima unatrag, dok je još bilo neizvjesno kako će izgledati Ivanova daljnja karijera.
- Uvijek mi je pričao: 'Braco, želim još jednom zaigrati pred hrvatskim navijačima, u hrvatskom dresu. To mi je san’. Ali, ne znam baš je li itko očekivao da će zaigrati na Euru i zabiti gol. No pokazao je kakav je borac, koliku vjeru ima u sebe - rekao je Josip i najavio da će u Beču sigurno cijela obitelj biti na utakmici.
ODBILI MU DATI DOZVOLU ZA IGRU
Ivan je nakon uspješnog drugog presađivanja bubrega počeo trčkarati, ali dozvolu za povratak nogometu još nije imao. Štoviše, liječnici su mu baš u lipnju odbili dati zeleno svjetlo. Ivanu je bilo teško, ali nije htio odustati.
ZABIO GOL NA EURU I UŠAO U POVIJEST
Nastupio je na Euru kao prvi igrač u povijesti s presađenim bubregom. Već to je bila apsolutna pobjeda nad teškim zdravstvenim problemima, a još kad je zabio gol - teško je bilo zadržati suze. I njegovoj obitelji i svim Hrvatima.
KRONOLOGIJA
25. 1. 2007. - Nedugo prije tog dana liječnici su ustanovili da je ivanov bubreg otkazao. Majka Šima donirala mu je svoj, ali Ivanovo tijelo ga je odbacilo.
24. studenoga 2007. - Zaigrao je prvi put za Werder u Bundesligi protiv Cottbusa, s posebnim štitnikom za bubreg. Doživio je ovacije punog stadiona.
23. 3. 2007. - Otac Ivan bio je novi donor, druga transplantacija bila je uspješna. Naš je reprezentativac prvi put javno izjavio: 'Vratit ću se nogometu!’.
15. prosinca 2007. - Otprilike godinu dana nakon crne dijagnoze, zabio je! I to dva gola Bayeru, u pobjedi 5-2 odigrao je 85 minuta. Potpuno se vratio.