Na TV ekrane su se prije mjesec dana počela vraćati sportska uzbuđenja nakon korona pauze, a te nedjelje nakon 28. kola nije se igrao HNL. Na rasporedu su bile utakmice poput onih između Athletic Bilbaa i Atletico Madrida ili pak Inđije i Vojvodine u direktnom prijenosu. No, to nije bilo privlačno, ali se nekoliko programa kasnije ukazala završnica German Super League of Darts. U nedostatku pikado turnira, osim online natjecanja u kojima se čekao svaki nastup Fallon Sherrock, ovo je bila prava odluka za nedjeljno poslijepodne.
Među najboljih osam, sedmorica su nosila njemačko ime i prezime, a kao osmi se isticao - Dragutin Horvat (44). Ime koje ćemo danas teško vidjeti među mlađom populacijom, dok je prezime najzastupljenije u Hrvatskoj - favorit je među osmoricom tako već bio odabran. I Dragutina je išlo, s dvije pobjede u play-offu i tako stigao do finala gdje ga je čekalo poznato ime, mlada nada Nico Kurz (23).
Dragutin je u meču do 10 imao prednost od 8:4, ali to nije bilo dovoljno. Obojica pikadista nevjerojatno su se znojila iako pikado i nije fizički zahtjevan sport. Karta za Svjetsko prvenstvo izmakla mu je iz ruku jer je mladi Kurz preokrenuo na 10:9. Imao je Horvat meč strelicu na visoki izlaz. Semafor je pokazivao na 141, a Dragutin je krenuo s trostrukih 20, trostrukih 19 što znači samo jedno - ostaje duplih 12. Gađao je, ali nije pogodio, strelica je pala s unutarnje strane i Kurz je to znao iskoristiti.
'U studiju je bilo 56 stupnjeva'
- Velika je to prednost, ali iz iskustva znam da i nije. Igrao sam već sto puta protiv Nice i svaki put ili on ili ja vodimo sa 4-5 razlike i na kraju je uvijek bio jedan razlike. Duplih 12 je moj omiljeni izlaz i uvijek se namještam na to, ali ovaj put nije išlo - govori nam Dragutin na tečnom hrvatskom i objašnjava razlog znojenja:
- Temperatura u studiju bila je 56 stupnjeva pa su se znojili i oni kojima se inače to ne događa, a kako se ja ne bi znojio - našalio se Horvat koji je korpulentniji muškarac
No, to nije razlog da ne saznamo nešto više o Dragutinu Horvatu, a prva je stvar da Hasan Salihamidžić nije jedini 'Braco' u Njemačkoj jer je upravo to nadimak pikadista hrvatskih korijena. Rođen je u Njemačkoj, ali njegovi korijeni vuku u Hrvatsku.
- Moji roditelji su šezdesetih godina preselili u Njemačku, ali ja sam živio u Hrvatskoj šest godina. Tako da je u Hrvatskoj moj grad Varaždin - spomenuo je 'Braco' te nakratko bio prekinut jer se ispostavilo da smo iz istog grada pa smo još opuštenije mogli nastaviti razgovor.
Pikado se u hrvatskoj dosta igra, ali njegova popularnost kao sporta u medijima nije baš zastupljena. Doduše, ni ne postoji mogućnost da dijete odvedeš trenirati pikado, ali da i netko baš dođe na ideju - idem trenirati pikado u ranoj dobi, je rijetkost.
- U Njemačkoj dosta djece igra klasični pikado, sve ih je više na natjecanjima jer je taj sport ovdje jako popularan. Ali da, puno je sportova ispred njega - jasan je Dragutin koji objašnjava kako je on završio u svijetu pikada. Bilo je to slučajno, kad je već imao 24 godine.
- Igrao sam nogomet prije u njemačkom klubu u srednjem rangu. To je bila moja ljubav, trenirao sam pet puta tjedno i igrao utakmice, obožavao sam i gledati nogomet, ali sam to morao u kafiću jer kod kuće nismo imali te programe. Tamo su bili dečki koji su me smetali jer su bili na putu do televizora, a ja sam htio gledati utakmicu. Bio je to lokalni pikado klub i čekali su protivnike, a jedan igrač nije im se pojavio. Dečki su me počeli nagovarati da odigram kako ih ne bi diskvalificirali, ali ja nisam htio to je meni bilo glupo bacati strelice na jednu stranu i ići po njih na drugu. Pa to je kao da nosiš kamenje s lijeve na desnu strane i obrnuto.
Ali tu je tek krenula ljubav...
- Oni meni govore 301 dupli izlaz, ja sam samo slušao i nisam previše razumio. Došli protivnici, ja sam ih sve dobio. Tad sam se zaljubio za pikado. Ostavio sam nogomet, a tada sam bio stvarno sportski nastrojen. Kad nije bilo treninga išao sam u teretanu, vozio se na biciklu, ali tad sam se odlučio za pikado. A kako se pikado trenira? Imate krivoga na telefonu, treniram kad baš moram, imam prijatelja koji je isto odlični pikadist pa odigramo koju partiju.
Teško je biti profesionalac bez pravih sponzora
I od tada je imao velikih uspjeha. Bio je europski prvak u elektronskom pikadu, ali klasični mu je ipak bilo ljepše igrati. Osvojio je i spomenutu Super League 2016. te je sljedeće dvije godine pokušao igrati na profesionalnoj razini.
- Prije dvije godine kad sam bio na Svjetskom prvenstvu, probao sam kao profesionalac, ali ne ide to ako nemate dobre sponzore. Samo tridesetak puta trebate letjeti u Englesku i natrag te biti tamo neko vrijeme, to je oko 60000 eura što je jako puno novaca pa nije išlo. Danas imam posao, radim s hidraulikom. Igram bolje kad znam da idem drugi dan na posao, kad imam neku sigurnost.
Pobjeđivao je i neka velika imena poput današnjeg osebujnog trećeg igrača svijeta, Velšanina Gerwyna Pricea (35). 'Iceman' voli provocirati protivnike, a radio je i to Dragutinu. Vikanje prema protivniku nakon dobrog bacanja samo je jedan od načina provokacije.
- Igrali smo međusobno, on je bacio 180 i okrenuo se i kao vikao prema publici. Onda kako to ide, nije me razumio kad sam ga otjerao u p.m. i igrao dalje. Provokacije - ili znaš s njima igrati ili ne znaš. Znaš protiv koga igraš i što mu smeta, pa to namjerno radiš. Jer se pikado 80% igra u glavi - objašnjava 'Braco' i osvrće se na najtežeg protivnika u karijeri:
- Bilo je to protiv Raymonda van Barnevelda na kvalifikacijama za jedan turnir, Bilo je 3:3 pa 4:4, imao sam prilike za break i meč, reklo bi se 'imao sam ga u ruci', ali sam na kraju ispustio pobjedu - prisjeća se meča s velikim 'Barneyem'.
Nastup za Hrvatsku moguć, ali...
U Njemačku reprezentaciju teško da će ući još neko vrijeme kraj Maxa Hoppa, Gabriela Clemensa i Nice Kurza, ali World Cup of Darts koje je momčadsko natjecanje na rasporedu je u studenom u Grazu. Ako bi se dogodilo da Hrvatska tamo nastupi, zanimalo nas je bi li se 'Braco' mogao naći na popisu jer je tako za Hrvatsku već igrao Robert Marijanović (40) koji je također njemački pikadist hrvatskog podrijetla.
- Hrvatska može igrati na tom turniru, ali to ovisi o tome koja zemlja prenaša turnire jer oni većinom imaju pozivnice. Da Hrvatska prenosi takve turnire, onda bi sigurno bili pozvani, a zatim bi se gledala rang lista i odlučivalo tko bi igrao. Tako da daleko je o tome govoriti - objašnjava Horvat i osvrće se na trenutno najboljeg hrvatskog igrača Borisa Krčmara koji se natječe pod paskom najjače svjetske organizacije PDC-a, ali ove sezone nakon kvalifikacije među najbolje nije uspio povezati par dobrih mečeva:
- Protiv Borisa Krčmara igrao sam ekipno i dobili smo ih. Onda se malo naljutio na mene, ali sve se to smirilo za desetak minuta. Sad mu ne ide, a možda se 'ukine' ova godina, vidjet ćemo. On ne voli taj klasični pikado i za njega bi bilo bolje da igra elektronski, ali tko zna.
A Dragutin sad nastavlja sa svakodnevnim poslom i čekanjem nove prilike kad se 'sve vrati na staro'.
- Za mene je ova godina izgubljena, ali sljedeće godine pokušat ću se preko Q Schoola (op.a. kvalifikacijski turnir za ulazak među top igrače PDC-a) kvalificirati za korak dalje - završava 'Braco' koji se nada kako bi mogao uspjeti ponovno otići na najvišu razinu.