Dva lidera HNL-a udaljena svega kilometar jedan od drugoga. I Dinamo i Osijek se u Rovinju pripremaju za proljetni dio sezone. Svatko je u svome hotelu, žestoko se radi za nastavak sezone u kojem će ova dva kluba voditi žestoku bitku za naslov prvaka.
Dinamo je nakon dugo godina, osim 2017. godine kada je Rijeka osvojila naslov, dobio konkurenta koji se može potući s njima za titulu. Osijek je od dolaska Nenada Bjelice doživio potpuni preporod pa je došao u takvu situaciju da se o njemu priča kao potencijalnom kandidatu za naslov.
Osječani proljetni dio otvaraju 22. siječnja utakmicom protiv Lokomotive, a trener Nenad Bjelica iskoristio je pauzu od treninga pa gostovao u HNTV-ovu podcastu Utakmicu pod utakmicu.
- Pripreme su jako kratke jer jako brzo počinje prvenstvo nakon što se vratimo. Moraš se malo prilagoditi, drukčiji su intenziteti i vrijeme trajanja nekih vježbi, to smo morali promijeniti. Nema tempiranja forme tamo za ožujak jer već 22. siječnja igramo s Lokomotivom - rekao je Bjelica.
Dinamo i Osijek imaju isti broj bodova, jako puno je utakmica do kraja, ali Bjelica vjeruje u svoju momčad.
- Kad smo moja ekipa i ja preuzeli Osijek, klub je imao bod, a danas dijelimo prvo mjesto s Dinamom. Nismo trebali 30 već 13 utakmica, pa se nadam da ako ovako nastavimo da možemo biti na vrhu. Ili pri vrhu. Vjerujem da će Osijek biti prvak u iduće dvije godine - rekao je trener Osijeka pa dodao:
- Osijek više nije klub koji se bori za sedmo ili osmo mjesto nego se bori za vrh. Zato ne možemo srljati s mladim igračima, poput Belje, koji moraju proći prirodni put od druge do prve momčadi. Drukčiji je sad pritisak u Osijeku nego što je bio prije. Dok sam bio u Dinamu s Gvardiolom smo išli postepeno i tako smo ga priključivali u ekipi. Odmah se vidjelo da je on klasa iznad druge momčadi i onda smo ga uvodili u momčad. Što smo trebali, staviti ga protiv Manchester Cityja da ga sprže? A Dinamu to ne bi bio prvi put.
Bjelica je postao legenda u Osijeku još iz igračkih dana, ali navijačima baš i nije dobro sjeo njegov odlazak u Dinamo 2018. godine.
- Previše su me voljeli i zato su bili tako revoltirani u Osijeku. Meni nije mural slika na zidu nego emocije koje sam doživio dok sam bio trener pa tako i u Dinamu. To je najljepši mural i toga se uvijek sjećaš. To što te netko prekriži preko noći na muralu nije bitno. Moj mural je što su mi 2000. godine ispod prozora pjevali i to se nikad ne može izbrisati. Gdje god da sam bio sam isticao svoju privrženost Osijeku i NK Osijeku jer sam tako odgojen. Da voliš svoje i ne mrziš nikoga. Jako sam sretan što sam se vratio u svoj grad i što sam dobio takve ovlasti kakve nitko možda nije dobio ni u Osijeku ni šire. Dobio sam veliku odgovornost, a ja sam je uvijek volio. Vratio sam se među svoje ljude i svoje izvrsno.
Nenad Bjelica je jedan od onih koji se već duže vrijeme spominje kao mogući nasljednik Zlatka Dalića. Nije krije kako mu je to cilj jednoga dana.
- Svakome je san biti izbornik svoje reprezentacije. Ne znam da li ću ikad dobiti takav poziv i velika mi je čast što me se uopće spominje u tom kontekstu i što me to uopće pitate. Takav posao ti otvara vrata velikih klubova u inozemstvu, tako da zašto ne? Moja želja je doći do najjačih europskih liga i mislim da sam kapacitet za to.
Prije 21 godinu euforija u Osijeku bila je slična ovoj današnjoj. Osječani su tada igrali 3. kolo Kupa Uefe, u prvoj utakmici u Hrvatskoj pobijedili su Slaviju Prag 2-0 i s velikim očekivanjem išli su na gostovanje. Euforija je bila na vrhuncu, Bjelica je platio dva autobusa za 100 navijača, ali zaboravio je na putovnicu.
- Dva dana prije utakmice sa Slavijom u Pragu sam čuo na radiju da je velika potražnja za ulaznicama i da su svi autobusi popunjeni. I ja sam nazvao ne znam više koga i platio sam dva autobusa za još 100 navijača. U toj euforiji na putu za Prag kad smo išli na avion sam zaboravio putovnicu pa sam putovao s putovnicom od vozača autobusa koji je bio taman kao i ja. Kod nas je bilo sve u redu, ali kad smo došli u Prag su pokazali putovnicu od Mitua ili nekoga i bilo je u redu. Kasnije mi je došla putovnica pa sam se vratio normalno.
Pričao je i o teškim trenucima iz Osijeka.
- Ponekad smo trenirali u Gradskom vrtu i na početku Wilsona su počele padati bombe pa smo trčali u svlačionicu. Autobus nas je skupljao po gradu kad smo išli na utakmice jer je opasno bilo skupljati se na jednom mjestu. Bila je to teška improvizacija u vrijeme rata. Putovanje do Dubrovnika je užasno dugo trajalo."
Nezaobilazna tema bio je i bjegunac o hrvatskog pravosuđa Z.M. te o stadionu.
- Mamićeva uloga u Dinamu i hrvatskom nogometu se ne može osporiti i na tome mu treba čestitati. Postavio je sustav u Dinamu koji se održava s relativno malim budžetom u odnosu na strane klubove. Ima i stvari koje mu ne idu na čast i od kojih će se morati obraniti na sudu. Stadion? Stadion je najveća sramota hrvatskog nogometa iako Dinamo pokušava malo osposobiti Maksimir. Odete do Mađarske i vidite što su stadioni, to je sramotno. Reprezentacija bi trebala igrati u cijeloj Hrvatskoj. Poljaci imaju nacionalni stadion, ali reprezentacija igra u svim gradovima - kazao je Bjelica.
Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju skupio je devet nastupa, igrao je na Euru 2004. godine, a opisao je kako je izgledao susret s legendarnim Ottom Barićem.
- Otto Barić me došao gledati protiv Hanse Rostock kojoj sam zabio gol kakav u životu nisam zabio ni desnom, a kamoli lijevom. Rekao sam mu da ne bih volio biti na posteru. 'Ako mislite da vam mogu stvarno pomoći s 33 godine, vodite me, ali ako ne mislite, onda vodite nekog drugog.' On je rekao da će vidjeti i na kraju me poveo. Ja sam želio imati ulogu na tom prvenstvu, a ne da nekome uzmem mjesto. Otto je velikan i u Austriji ga ljudi više cijene nego u Hrvatskoj. Jako ga vole ljudi tamo.