Jedan od najpoznatijih engleskih nogometaša svih vremena, bivši engleski nogometaš i osvajač Svjetskog prvenstva 1966. godine, Sir Bobby Charlton (83) obolio je od demencije.
POGLEDAJTE VIDEO: Životna priča Luke Modrića
Bolest mu je dijagnosticirana u 83. godini života, što je potvrdila njegova supruga Norma, samo dva dana nakon što je bivši igrač Manchester Uniteda i Charltonov suigrač Nobby Stiles preminuo od iste bolesti. Njegov brat Jack Charlton u srpnju je ove godine također preminuo od demencije koja mu je dijagnosticirana u starijoj dobi.
Osim što je sa reprezentacijom Engleske osvojio Svjetsko prvenstvo davne 1966. godine, iste je godine proglašen i europskim nogometašem godine. Za Manchester United igrao je od 1956., a dvije godine kasnije je u Münchenu preživio zrakoplovnu nesreću.
Sir Bobby je za United ostvario 249 golova u 758 utakmica, a dugi niz godina bio je rekorder engleske reprezentacije s postignutih 49 golova u 106 utakmica. Igrač koji ga je uspio skinuti s trona je Wayne Rooney (35), postigavši 53 gola u dresu Engleske.
Ova tužna vijest zasigurno će utjecati na daljnju istragu veza između demencije i profesionalnog nogometa, nakon što su njegovi suigrači i osvajači Svjetskog prvenstva Ray Wilson i Martin Peters također preminuli s tom bolešću 2018. i 2019. godine.
Simbol engleskog nogometa tako je postao već peti igrač engleske reprezentacije kojem je dijagnosticirana ova neurološka bolest.
''Svi u klubu veoma su tužni što je ova strašna bolest pogodila Sir Bobbyja Charltona te nastavljamo pružati svoju ljubav i podršku njemu i njegovoj obitelji'', napisali su u Manchester Unitedu.
Teško bolestan već dulje vrijeme
Legenda Bayerna Gerd Müller već dulje vrijeme boluje od demencije, a njegova supruga progovorila je za njemačke medije o tužnoj situaciji u kojoj se bivši nogometaš nalazi.
- Gotovo da više ništa ne jede, jedva guta, leži u krevetu gotovo 24 sata i spavajući ide prema kraju života. Samo se na trenutke probudi. Tako je lijepo kad otvori oči - rekla je supruga njemačke nogometne ikone Uschi.
Müller gotovo šest godina živi u staračkom domu južno od Münchena.
- Nadam se da ne može razmišljati o svojoj sudbini, o bolesti koja ljudima oduzima posljednje dostojanstvo. Bio je smiješan i šaljiv, te je učinio toliko toga za mene - rekla je Uschi Müller, koja je i dalje svaki dan uz njegov krevet.
Čak 11 posto bivših nogometaša ima neki oblik demencije
Studija sa Sveučilišta u Glasgowu iz 2019., koju je vodio neuropatolog dr. Willie Stewart, dokazala je da bivši nogometaši imaju otprilike tri i pol puta veću vjerojatnost umiranja od demencije.
Istraživanje provedeno na više od 7500 bivših nogometaša potvrdilo je strahove zagovornika koji su dugo sumnjali kako postoji veza između ozbiljnih ozljeda mozga i nogometa. Među bivšim profesionalnim nogometašima kod čak 11 posto dijagnosticiran je neki oblik demencije, dok je taj postotak u općoj populaciji svega tri posto.
Stručnjaci su usporedili smrti 7676 bivših profesionalnih nogometaša igrača rođenih u Škotskoj između 1900. i 1976. s 23.000 ljudi koji se nisu bavili nogometom.
Studija je pokazala kako je smrtnost bivših nogometaša niža u dobi do 70 godina, ali viša od očekivane nakon te dobi. Ovo je najveća studija neurodegenerativnih oblika bolesti ikad provedena u bilo kojem sportu. Provođenje studije trajalo je 22 mjeseca, financirao ju je Engleski nogometni savez i Udruge profesionalnih nogometaša, tijela koja su kritizirana zbog nedostatka adekvatnog odgovora na opasnost koju predstavlja udaranje lopte glavom.
Mozak nogometaša kao mozak boksača
Još jedna žrtva ovakve sudbine bio je i Jeff Astle, napadač West Broma, koji je razvio demenciju i umro 2002. godine u 59. godini života. Umro je zbog oštećenja mozga koji je, prema patologu, izgledao kao mozak boksača, zbog udaranja teške kožnate lopte
Ranije ove godine o vezi između nogometa i demencije oglasio se Tommy Charlton, mlađi brat Sir Bobbyja.
- Teško je ne misliti kako je povezana s udaranjem lopte glavom. Bio je najgore pogođen u kasnijim godinama. Imao sam četiri ujaka koji su igrali nogomet i svi su patili od demencije, za što sam siguran da je povezano s tim - rekao je Tommy Charlton.
Trenutačno više od 850.000 ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu žive s demencijom te se očekuje da će ova brojka narasti na više od milijun do 2025. godine.
Teške posljedice na zdravlje
Bivši golman hrvatske reprezentacije Joey Didulica (43) također se suočio s posljedicama igranja nogometa te je s s 32 godine morao prekinuti karijeru, kad su golmani na vrhuncu.
Branio je za Melbourne Knights, Ajax, bečku Austriju, AZ Alkmaar, australsku U-23 i četiri utakmice za hrvatsku A-reprezentaciju.
Karijeru su mu obilježile dvije nezgode: u listopadu 2006. u susretu AZ-a i PSV-a Jason Čulina napucao ga je loptom iz blizine u glavu i Didulica je završio u bolnici zbog potresa mozga te nekoliko mjeseci nije branio ni trenirao. A u svibnju 2005. u bečkom je derbiju neopreznim startom ozlijedio Rapidova napadača Lawareea.
Zbog konstantnih teškoća s glavom i vratom, Didulica se u listopadu 2011. godine umirovio, a i danas mu čak i najmanje sitnice uzrokuju glavobolje.
Didulica se uključio u borbu za svijest o boljoj prevenciji potresa mozga sportaša i posljedica koje se uslijed toga javljaju godinama nakon karijere. Zalaže se za promjene i uvođenje dodatnih zamjena, kako bi se igračima koji pretrpe potres mozga osiguralo testiranje.
Sam kaže da je tijekom karijere više od 20 puta zadobio potres mozga. Nakon posljednjega bio je bez svijesti 45 minuta.
- Zgrožen sam da unatoč takvim rezultatima istraživanja, u bilo kojem sportu daju ti 5-6 dana da se oporaviš ili te samo pošalju na neka testiranja i vraćaš se na teren - priča Joey.
On se godinama ne uspijeva riješiti glavobolja, uzrokuju ih i najmanje sitnice.
- Neki bljesak izvana, ako sam dugo pred računalom, jutarnje glavobolje, čak i buka ili glasan razgovor na kraju radnog dana mi smetaju i donose bolove. Zato živim "minimalan" život.
I Didulica želi da se nešto promijeni. Za početak, da se uvede dodatna zamjena kako bi se igrača koji je pretrpio potres mozga moglo odvesti na testiranja. A onda i veće promjene, počevši od najmlađih nogometaša...