Kad su me prvi put pozvali, bio sam u zeničkom Čeliku. Iznenadili su me, ali sam odbio. ‘Što ću u Vijetnamu?’, pomislio sam. No bili su uporni, pa sam na polovici sezone ipak odlučio otići i pokušati, kaže 35-godišnji Rajko Vidović, bivša zvijezda Rijeke, Kamen Ingrada, Zagreba, Intera i Lokomotive.
- Nogomet me ugodno iznenadio. Motorički su spremni kao svi Azijati, samo bi trebalo unijeti malo discipline i neki bi klubovi mogli igrati u HNL-u - kaže Vidović, koji je godinu dana proveo u klubu Song Lam Nghe An u Vinh Cityju, u kojem je igrao s bivšim golmanom zaprešićkog Intera Goranom Brašnićem. Osvojili su nacionalni kup.
Puno je gradova na moru, pa se najčešće jedu riba i škampi, ali i nešto za što uopće ne znam što je, Rajko nije isprobao cijelu vijetnamsku kuhinju
- Grad je vrlo skroman. Ali ima u Vijetnamu lijepih gradova, poput Ho Ši Mina. Ljudi rade za 100-200 dolara na tjedan, ali sve je jako jeftino, pogotovo ako možeš jesti njihovu hranu. Ja ne mogu, ne volim testirati. U klubu je bio i Srbin Mitrović, on je jeo nešto i rekao je da je vrlo ukusno. Ali ja nemam želudac za to - tvrdi Vidović, koji je ipak nastojao hraniti se u europskim restoranima.
U Vijetnamu mu ništa nije nedostajalo, pa će se vjerojatno vratiti i iduće sezone, koja počinje u siječnju.
- U prvoj sam sezoni zabio puno golova, što mi je otvorilo mnoga vrata. Zašto se ne vratiti? Što se dogovori, to se ispoštuje, nema puno nagovaranja. Svakom bih preporučio da nakon tridesete ode u Vijetnam ako želi još nešto zaraditi.
Izdržali smo 12 dana i vratili se kući s 5-6 kilograma manje
Za razliku od Rajka Vidovića, Duje Špalj jedva je dočekao vratiti se kući. Iz Vijetnama nosi užasna iskustva.
- Otišao sam onamo sa suigračem Alenom Gućem. Nazvao nas je neki lokalni menadžer i obećao nam platiti sve troškove i po mjesečnu plaću 10.000 dolara. Čim smo stigli, uvjerili smo se kako su to prazna obećanja jer nitko ne igra za više od 3000 dolara - kaže bivši nogometaš Hajduka i Šibenika.
Ljudi su ljubazni i vole strance, a na utakmicama zna biti i do 25.000 ljudi. Volio bih da je i u nas tako, Vijetnam je u nečemu bolji od Hrvatske
- Klima je grozna, a od nje je lošija samo hrana. Uglavnom jedu rižu i neke neprepoznatljive umake. Nakon treninga su mi u pet ujutro ponudili juhu za doručak. Okrenuo mi se želudac. Pokušali smo pronaći neki fast food, no Hanoi je užasan - prisjeća se Špalj.
Na prvoj utakmici u tom gradu doživio je novo iznenađenje.
- Odigrali smo po jedno poluvrijeme trening-utakmice i onda u poluvremenu sa zvučnika zatrešti naš bend Karma. Sve u svemu, izdržali smo 12 dana i vratili se kući s po 5-6 kilograma manje. Ne ponovilo se.
Vinh City (Vijetnam)
POVRŠINA: 50.87 KM2
STANOVNIKA: 435.208
UDALJENOST OD GLAVNOGA GRADA (HANOI): 292 KM
VREMENSKA ZONA: GMT +7 SATI
PROSJEČNA GODIŠNJA TEMPERATURA: 25 ° C