Zvonimir Boban (55) iz hrvatskog je nogometa otišao kad je skinuo kapetansku traku na oproštaju od reprezentacije 1999. Izuzev (kratkog) izleta u novinarstvo, post-igračka karijera vodila ga je u strane institucije. Velike, snažne.
Od svibnja 2016. do lipnja 2019. radio je U Fifi, kao zamjenik glavnog tajnika, kada je, među ostalim, sudjelovao oko uvođenja VAR-a. Od lipnja 2019. do ožujka 2020. bio je prvi čovjek za nogometna pitanja u AC Milanu, desna ruka Paola Maldinija, a od travnja 2021. je u Uefi. Koja je zbog njega izmislila funkciju šef nogometa.
Cijelo to vrijeme, sve te godine, navijači ga žele vidjeti tu, doma. U Hrvatskom nogometnom savezu ili Dinamu prije svega. No Boban nije htio doći dok je Mamićev model upravljanja drmao. A onda je prije tri mjeseca, u intervjuu za 24sata Boban rekao:
- Kad ću doći u HNS? Moram biti pošten i reći da je to moja najveća frustracija, svakodnevna. Iako sam blizak hrvatskom nogometu, iako pratim koliko god mogu, nisam mogao prihvatiti funkciju koja mi je ponuđena. Dao sam riječ Čeferinu i to sam morao poštovati.
Kad se to dogodilo?
- Kad je Davor Šuker odlazio, nazvao me Marijan Kustić i rekao da on nema obraza biti predsjednik Saveza ako ja želim tu funkciju te da će je prihvatiti samo ako ja ne želim. Ja sam tada već bio angažiran, dao sam riječ Čeferinu da dolazim s njim i da ću ostati koliko ostane i on, i preko riječi nisam mogao prijeći - pričao nam je Boban i nastavio:
- Ali ja sam tu, ne moram biti predsjednik, mogu biti i nešto drugo u HNS-u, mogu biti i trener u Dinamovoj školi. Moji životni putevi nakon karijere bili su jasni, znao sam da ću živjeti u Hrvatskoj, želio sam završiti studiji i to sam napravio da se pripremim za život, jer sam živio nestvarni, virtualni život kakav živimo mi popularni igrači. Bilo mi je puno nejasnih stvari pa sam se kroz edukaciju pripremio da mi budu jasnije. U tim trenutcima nije mi se svidjelo ono što sam vidio u hrvatskom nogometu, bez da sada osuđujem nekoga, jednostavno nisam se vidio u tome. Nemam puno izbora u hrvatskom nogometu, to je ili HNS ili Dinamo. Imam simpatija i ljubavi i poštovanja i za Hajduk, kao i za druge, ali to je to...
Osvrnuo se i detaljnije na Dinamo:
- Dinamo je bio dosta iskompromitiran, da ne otvaram sada neke stare rane, radio sam i u novinarstvu, borio se za istinu i pravdu, pokušavao utjecati na zbivanja, na koncu sam otišao u Fifu, pa u Milan u vrijeme kada se sve slomilo s američkim fondom. A što će imotska budaletina nego zaratiti s američkim fondom, ha, ha, ha.. Na koncu sam dobio poziv Čeferina razmislio i dao sam mu ruku. I to je to, ostajem dok je Čeferin tamo, a poslije ćemo vidjeti, valjda će biti još svježine u meni da nešto radim u našem nogometu.