Prije godinu dana Drago Vuković gledao je SP s tribina. A danas je “junak nacije”, potopio je Norvežane zabivši im sedam golova.
- Živio je za ovaj dan - otkriva nam onaj koji ga najbolje poznaje, brat blizanac Andrija.
- Drago je velik emotivac, teško je proživljavao izostavljanje sa SP-a. Bilo je to za nas teško ljeto, iznenada nam je od raka umro otac... To ga je strašno pogodilo. Sad je opet pronašao motiv, dobio je šansu i pokazao da je pravi, da izbornik Červar mora više vjerovati u njega - misli Andrija.
Vukovići su odrasli u splitskoj četvrti Brda. U djetinjstvu su uspješno trenirali tenis.
- Bili smo toliko dobri da smo Marijem Ančićem 'brisali pod’ - otkriva Andrija.
- Tenis je preskup sport, pa smo krenuli u košarku. Drago je kasnije završio u rukometu, a ja u nogometu - kaže Andrija, nekad perspektivan golman Hajduka, danas drugoligaša Splita. Priznaje da je brat uspješniji.
- Bio je bolji učenik, bolji je u sportu... Veći je radnik od mene i zato je u svemu bolji. Ponekad i povisi ton na mene, pa ga moram podsjetiti da sam ja ipak stariji. Makar i samo pet minuta - smije se Andrija.
Nikada Dragine utakmice ne gleda s majkom Mirjanom. Ona ima svoj način...
- Majka teško proživljava Dragine i moje nastupe. Toliko je nervozna da se zatvori u sobu i sama gleda utakmice, a odmah nakon toga još jedanput pogleda snimku - ispričao je Andrija, koji je bio u splitskom klubu Tropic kad je Lacković razrezao dlan.
- Ja sam ga i vozio u bolnicu. I stvarno je bilo slučajno, nije bio pijan - uvjerava Dragin brat.


DRAGO JE UVIJEK BIO PUNO SRAMEŽLJIVIJI I POVUČENIJI
Profesorica engleskog jedanput nas je pitala jesmo li jednojajčani ili dvojajčani blizanci. Drago ju nije najbolje razumio, pa je odgovorio: 'Ja sam jači’, prisjetio se Andrija situacije iz školskih dana braće Vuković.
- Drago je uvijek bio povučen. Kad smo se krizmali, biskup je prozvao 'Vuković’, a on je brzo gurnuo mene da se javim - kaže Andrija.
- Ako uđemo u polufinale, sigurno idem u Austriju. Samo, šteta što nema Metličića.