Kad se uzmu u obzir sve okolnosti koje su prethodile SP-u u Pekingu, definitivno se može reći da je ovo srebro za Blanku najveći uspjeh u karijeri, kazao je Joško Vlašić dan nakon Blankina veličanstvenog povratka u vrh svjetskog skoka u vis.

- Medalja je tu, a noga je preživjela. Boli, ali nije ni čudo nakon toliko skokova. Sretni smo jer je srebro tu, ali i zato što Blanka nije ‘nadskakana’, pobjednica je preskočila istu visinu, samo iz manje pokušaja - kaže Joško, koji je jako emotivno proživio kćerin najnoviji uspjeh.

- Ovo je Blankina pobjeda, ali i pobjeda cijelog tima. Zadnja dva mjeseca morali smo dozirati treninge, naći pravu mjeru između treninga, skokova i rehabilitacije, da joj ne ugrozimo zdravlje. Izgledalo je da gubimo bitku, jer Blanka nije mogla ni stajati na nozi dan nakon skakačkog treninga, no onda smo se prestrojili i krenuli ispočetka. Zadnjih mjesec i pol imali smo jedan jedini skakački trening, Blanka je u Peking otišla s preskočenih samo 195 cm i zato sam se bojao da nakon kvalifikacija neće moć skakati u finalu - kazao je Joško kojeg smo zatekli u sushi baru.

- Na svečani banket nismo išli jer je predaleko, a ujutro rano putujemo, hotelska kuhinja je zatvorena, tako da je bilo pitanje voće ili sushi. Malo smo se počastili - priča Joško, kojeg je ganula pažnja koju je njegova kćer imala na svakom koraku.

- Nevjerojatne su emocija koje su ljudi pokazali Blanki, koliko ih se željelo fotografirati, dobiti potpis... Jedna djevojka je doslovno vrištala u Blankinu zagrljaju. U hotelu nam je prišla gospođa iz Mađarske s četverogodišnjom kćeri u naručju kojoj je nadjenula ime Blanka!? Nevjerojatno. Sve to daje nam dodatnu snagu - kazao je Joško.

Blanka ima još puno ambicija.

- Idemo korak po korak, dok joj treninzi i natjecanja budu veselje, skakat će. Kad više ne budu, okrenut će se nečemu drugom.