Ovako kako je Milan danas odigrao protiv Atalante vjerojatno ne bi niti neki klubovi s donjeg dijela tablice. Čekaj, pa Milan jest momčad s donjeg dijela tablice... OK, onda sve u redu.
Ekipa koja se uspješno bori za mjesto u Ligi prvaka očitala je lekciju danas samo prosječnom klubu koji je miljama daleko od veličine svoje povijesti te pokazala nekoliko stvari:
- u Italiji se itekako može igrati atraktivan nogomet
- Pašalić je ključna figura Gasperinijeve jedanaestorice
- Boban će imati puno posla ako uopće doživi iduću sezonu
- Milanu nedostaje pravi stručnjak na klupi (i par igrača)
Mario Pašalić postigao je gol, nije slavio pokazavši veliki respekt prema bivšem klubu, pa nakon toga i asistirao. Da je bilo više sreće, mogao je Milan popiti još koji. Gasperinijeva Atalanta samljela je suparnika, a danas je nezamisliva bez hrvatskog reprezentativca. Svakom utakmicom pokazuje svoju kvalitetu.
Bruka u Bergamu pala je na pleća nekadašnjeg Vatrenog asa Zvonimira Bobana, koji se morao pravdati novinarima nakon susreta.
- Bila je ovo sramota, ovo ne može biti Milan. Ne možemo vratiti Berlusconijev Milan u godinu dana ili šest mjeseci, ali moramo napredovati. Protekla dva mjeseca su nikakva i još današnji poraz. Moramo se probuditi i reagirati. Ovo neće biti lijep Božić - rekao je po završetku utakmice Zvonimir Boban, koji je u loži stadiona Atleti Azzurri d'Italia gledao očaj zajedno s Paolom Maldinijem.
- Dat ćemo sve od sebe kako bismo iskoristili potencijal koji imamo. Sigurno je da moramo razmisliti o pojačanjima na određenim pozicijama i poboljšanju momčadi. Ova momčad je iznimno mlada, ali to je klupska politika. To ne smije biti izgovor. Želimo odmah biti konkurentni, znamo jako dobro da to ne ide preko noći i da nam je potrebno vrijeme - dodao je.
Berlusconi, čovjek sreće i jada
Politika Milana danas je nešto drugačija nego prije 15 godina. Tko bi rekao da će odlasci veterana i pomlađivanje igračkog kadra gurnuti 'rossonere' u provaliju toliko da se uskoro bliži deseta obljetnica bez jednog ozbiljnijeg naslova.
Milan je posljednje prvenstvo osvojio 2011. godine na krilima Zlatana Ibrahimovića i stupa obrane Thiaga Silve, koji su iduće sezone preselili u Pariz i tako potpisali klupsku propast.
Od tada, nekoliko nastupa u Ligi prvaka s nikad lošijim rosterom, čudo protiv Barcelone na San Siru i pobjeda 2-0, i na koncu svega ostanak bez plasmana u neko europsko natjecanje prvi put u 15 godina.
Tko je glavni krivac za cijelu situaciju? Vjerojatno Silvio Berlusconi. Unatoč tome što je milanistima donio toliko radosti, svoje posljednje godine u klubu proveo je sisajući zadnje kapi novčanih sredstava pa prodao klub kineskom mutikašu Liju Yonghongu.
Ispostavilo se da se kineski biznismen zadužio k'o Grčka da bi mogao kupiti klub prije nego ga je silom prilika prodao Elliott grupi koja je trenutni vlasnik Milana.
Berlusconi je dovodio prosječne igrače besplatno ili za smiješnu lovu debelo ispod standarda kluba kao što je Milan. Godine slave nestale su i tek je dolaskom Elliotta klub ponovno financijski stao na noge.
Renesansa u prividu
Paolo Maldini i Zvonimir Boban, legende svjetskog nogometa i AC Milana, došli su na valu renesanse Elliott grupe zajedno s Ivanom Gazidisom. Dobili su ključne uloge u novom, pomlađenom Milanu koji se danas vodi politikom dovođenja mladih igrača.
Navijači su na početku sezone bili u zanosu, s nestrpljenjem se čekala obećavajuća sezona nakon prošlogodišnjeg petog mjesta i skorog povratka u Ligu prvaka. Uslijedio je hladan tuš i planovi su se srušili kao kula od karata.
Izvedbe na travnjaku bile su ispod očekivane razine, novopridošli talijanski stručnjak Marco Giampaolo dobio je otkaz, a zadatak da se spasi što se spasiti da preuzeo je Stefano Pioli.
Niti on nije pronašao čarobnu formulu i premda je probudio momčad u igračkom smislu i dalje nedostaje ono ključno - realizacija. Džabe sav lijep nogomet ako ne možeš dati gol.
Nedjeljna utakmica protiv Atalante pokazala je sve nedostatke koje Milan ima.
Nedostaje pravi stručnjak poput, primjerice, Antonia Contea, koji bi momentalno ugradio svoj rukopis u momčad, nedostaje nekoliko igrača poput desnog bočnog, drugog stopera uz Romagnolija, klasnog veznjaka ako ne i dva, lijevog krila te vrhunskog napadača.
Suso bi u toj varijanti bio manje bitan i čak bi i mogao zadržati poziciju na desnom krilu iako se većina navijača ne bi bunila da ode već u zimskom prijelaznom roku.
Dok se te stvari ne isprave, 'rossonere' čeka još puno problema i mučnih utakmica. Ne bi si smjeli dozvoliti još jednu dekadu sramote.
Teška vremena za Bobana
A što se tiče Zvonimira Bobana... Njegova pozicija 'Chief Football Officer' opasno se ljulja. Kao i ona tehničkog direktora Paola Maldinija. Podbacili su u svojem poslu, doveli igrače koji sjede na klupi (Krunić, Rebić, Duarte...) ili koji igraju debelo ispod razine (Piatek, Bennacer...).
Vrijeme im istječe i ukoliko se momčad ne probudi i ne krene ostvarivati rezultate vrlo brzo mogao bi se dogoditi rastanak. Partenza, rekli bi Talijani, addio i buona fortuna.