Ne volim se puno prisjećati tog dana i tog trenutka. To je za mene bio veliki šok, jako me potreslo, rekao nam je Nenad Bjelica.
U Zagrebu je ovog tjedna bio Luis Castelo, novinar Radio Marce, koji je Bjelicu pratio dok je igrao u Albaceteu. Prisjetili su se tragične pogibije Rommela Fernandeza iz Paname.
- Uf... Taj je dan bio jako težak - rekao je Bjelica španjolskom kolegi, pokušavši doći do daha dok su mu kroz glavu prolazile stravične slike.
Bio je četvrtak, 6. svibnja 1993. Sedmorica igrača Albacetea nakon jutarnjeg treninga otišla su zajednički ručak u selo Tinajeros, 15-ak kilometara sjeveroistočno od Albacetea, svatko svojim automobilom. Takva su druženja bila običaj u momčadi. Na povratku u Albacete, oko 15.30, dogodila se stravična nesreća.
- Cesta je bila jako loša i uska. Marcos, on i ja zadržali smo se malo i izašli među zadnjima. Prvo Marcos, pa on pa ja. Sve se dogodilo ispred mene. Bilo je jako teško za mene i Marcosa jer smo ga praktički vidjeli kako umire. Bio je jako poseban čovjek - kaže Bjelica.
Nesretni Rommel naletio je na kamen na cesti, ispao iz automobila i udario u drvo. Nije bio vezan, za razliku od njegova rođaka Rolanda Roja, koji je, usprkos ozbiljnim ozljedama, preživio ovu nesreću.
Dinamovom treneru ovo je najveća trauma u igračkoj karijeri. S Fernandezom je bio u jako dobrim odnosima, jasno da je sve to jako pogodilo.
- Proveli smo cijelu sezonu skupa. Taj dan je baš brzo vozio, ja sam vozio automobil iza njega, ali je otišao daleko ispred nas. Sletio je možda tridesetak sekundi prije nego što sam ja naišao. Njegov automobil je bio u polju - kaže nam trener hrvatskog prvaka i dodaje:
- Bio je jako dobar igrač. U to vrijeme vjerojatno najbolji igrač Paname. Došao je u Albacete kao posuđeni igrač Valencije.
Svašta je Bjelica prošao u svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri, ali ovo je svakako bila najtragičnija epizoda. Vidjeti pogibiju suigrača.