Kad sam prestajao s nogometom, razmišljao sam što ću. Otac je imao prijevozničku tvrtku, položio sam C kategoriju i započeo voziti. U međuvremenu otac se razbolio i preuzeo sam posao.
Pričao nam je to prije nekoliko godina Danijel Hrman (49), jedan od rijetkih nogometaša koji je igrao za dva naša najbolja kluba Dinamo i Hajduk. Danas je daleko, daleko od nogometa. On je vlasnik obiteljske prijevozničke tvrtke i svaki dan mu je vrlo turbulentan.
- Budim se, odradim turu, vratim se kući, najedem se i istuširam se te pravac Zagreb sa svojom 20-godišnjim kćerkom Stefani, koja se bavi sportskim plesom - ističe Danijel Hrman, koji uglavnom prevozi otpadne gume.
Njegova kći, s partnerom Francom Marinovićem, trenira kod Nicolasa Quesnoita i Ksenije Plušćec Quesnoit. Mlađa, 12-godišnja kći bavi se atletikom, odnosno trenira u Atletskom klubu Sloboda.
- Uf, cijeli sam u sportskom plesu. Ogromna su odricanja u tome sportu. Mlađa kći Megi je odlična na 100 metara, valjda je brza na mamu - smije se Hrman, kojeg svi pamte kao hitronogoga lijevog beka Varteksa.
S "bumbarima", za koje je nastupao od 1997. do 2003. godine, ispisao je povijest varaždinskog nogometa.
- Stvarno se naježim kad se sjetim tih utakmica. Heerenveen, Mallorca u Kupu kupova, pa Aston Villa u Kupu Uefe. Imali smo strašnu ekipu. Sve je u varaždinskom nogometu krenulo nizbrdo sa smrću predsjednika Anđelka Herjevca. Da je on ostao živ, u Varaždin bi doveo Manchester United, kako je i pričao - naglasio je Hrman, kojeg je u seniore uveo Ivan Katalinić, kasnije preuzeo Dražen Besek, s čijim se metodama Hrman i nije znao slagati.
- Dado je mnogo toga branio i kažnjavao nas. Ako ste pojeli ćevape, kazna je bila 100 maraka. Meni je uzeo kobasice, čvarke, luk i špek na kojima sam odrastao. Na jednim pripremama četiri dana sam izdržao na žitaricama. Pitao sam Beseka "Kolika je kazna za kobasice?" i stavio si kobasice jer četiri treninga dnevno nisam mogao izdržati na cornflakesu. Također, ima jedna anegdota kad sam na trening donio čvarke s kolinja, a fizioterapeut Dejan Redžaj baklave. Opet nas je Besek kaznio - smije se Hrman, koji je svlačionicu dijelio s izbornikom Zlatkom Dalićem.
- Govorio sam mu da se makne odmah nakon Rusije, jer znam da smo mi narod koji već za tri dana zaboravlja sve uspjehe. Da je to napravio, bio bi jedan jedini neponovljivi - dodao je Hrman, koji je iz Varteksa otišao Spartak Moskvu.
Bio je ujedno i prvi hrvatski nogometaš koji je otišao u rusku ligu.
- Ponosan sam jer sam hrvatskim nogometašima otvorio vrata. Dva dana kako sam bio u Moskvi, dogodio se bombaški napad u metrou i to 300 metara od mjesta na kojem sam živio. Moram vam priznati da sam se malo uplašio. Uvjeti za trening su bili fenomenalni. Jedino sam bio frapiran kad sam ulazio u kamp. Na ulazu na dva tornja su bili zaštitari s automatima, kao da ideš u gulag. Što se atmosfere tiče na stadionu, to je bilo sve ludo, pa naši navijači su bili goli do pasa na minus 30 Celzijusa, a na svakoj utakmici od 60.000 ljudi - dodao je Hrman.
U to vrijeme za Spartak su igrali legendarni Jegor Titov i mladi Roman Pavljučenko, koji je kasnije otišao u Tottenham. Treneri su mu bili Sergej Juran i Talijan Nevio Scala.
- Igrao sam lijevo krilo u četvorki ispred. Odlično sam igrao i treneri su me voljeli. Odlično sam počeo i onda mi je pukao aduktor. Neki liječnik mi je stavio pijavice na puknuti mišić, samo sam ga gledao što radi. Također, svako jutro su nam vadili laktate - opisao je Hrman, koji je bio u čudu kad je vidio koliko Rusi konzumiraju alkohol.
- Votka je uvijek na stolu, a tu je paradajz sos. Onda popiju votku, pa sos i onda to zaliju pivom. Bili smo na jednoj večeri kada su svi igrači popadali pod stol osim mene, Srbina i Makedonca. Drugo jutro trening i ništa im nije bilo. Što se kuhinje tiče, jedu mnogo ribe, škampi, kavijara i onda si na taj kavijar stave ogroman kiseli krastavac. Kad sam ih gledao kako to rade, meni se podrigivalo - smije se bivši nogometaš, koji je iz Spartaka prešao u zagrebački Dinamo.
- Moj transfer u Spartak bio je milijun i pol maraka, a ne 500.000 kako su prikazali. Taj transfer istraživao je USKOK i kod mene su bili istražitelji. Mene je predsjednik Spartaka pitao gdje je ostatak novca, a ja nisam imao pojma o kakvom novcu priča. Tako da sam se malo prestrašio i odlučio sam se vratiti u Hrvatsku - objasnio je Hrman, koji ima osam nastupa za Dinamo i jedan pogodak.
- U ono vrijeme Goce je bio kapetan i njega se slušalo. Odličan lik je bio pokojni Turina koji je uvijek imao neke provale. Predivan dečko - ističe Hrman.
Ubrzo je uslijedio njegov prelazak u Hajduk, a na svoje je došao njegov otac koji je hajdukovac.
- Drugačija je atmosfera u Zagrebu, a drugačija u Splitu. U Splitu i baka s 90 godina navija za Hajduk. Kad počinje tekma, navijači polude - ističe Hrman koji je u Hajduk došao netom prije Nike Kranjčara.
- Niko je čudo od čovjeka. Taj dečko je tako fino odgojen, nikad, ali nikad nikoga nije povrijedio ili o nekome nešto ružno pričao. Budući da on tada nije imao položen vozački ispit, ja sam ga vozio i znali smo peći palačinke kod mene u stanu i praviti tost sendviče. S njim sam u kontaktu - dodao je Hrman, koji ima i četiri nastupa za hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
- Kad sam stigao u repku, osjećao sam veliko strahopoštovanje prema igračima. Tu su tada bili Šuker, Bokšić, Prosinečki i Jarni koje si gledao na televiziji, a sada si s njima u ekipi. Prvi put kad sam ih vidio srce mi je tuklo kao ludo - naglasio je Hrman, koji se vratio u Varteks 2006. godine i dvije godine kasnije završio je karijeru.
- Ma ozljede su me mučile. Sav sam bio potrgan. Doktora sam jednom pitao kad ću biti u drugom stanju. Naravno, da to ima posljedice na moje zdravlje. Kad se ujutro probudim kao robot sam. Jedva hodam po stepenicama, no poslije je već sve u redu. Što se karijere tiče, nisam do kraja zadovoljan jer sam imao ponudu iz Dinama Moskve i možda da sam ostao u Rusiji, moja karijera bi drugačije razvijala. Sada sam daleko od nogometa, no gledam ga i pratim - zaključio je Hrman.