Što pokloniti muškarcu koji gotovo 40 godina leži u komi, pitanje je s kojim se redovito susreće obitelj Francuza Jeana-Pierrea Adamsa, čiji se život drastično promijenio 1982. godine. Naime, tada 34-godišnji nogometaš ušetao je u bolnicu u Lyonu na slikanje koljena, nakon čega je završio na operaciji koja je završila tragično.

Njegova supruga Bernadette se otad brine za njega te gotovo da nisu proveli nijedan dan odvojeni, 39 godina. 

- Nitko mu ne zaboravlja donositi poklone, bez obzira je li riječ o njegovom rođendanu, Božiću ili Danu očeva - kaže Bernadette.

Njezin suprug danas sa 73 godine samostalno diše, bez pomoći aparata, te ima svoju sobu u kojoj provodi većinu vremena.

Bio je francuski nogometni reprezentativac 1970-ih, a danas može tek upravljati osnovnim pokretima, probavljati hranu i otvarati i zatvarati oči. Supruga se brine o njemu s nezaustavljivom ljubavi: odijeva ga, hrani, kupa i okreće u krevetu, čak i ako to znači da sama ne spava.

U rijetkim prigodama kad bi večer provela izvan kuće, osoblje koje se brine za njega izjavilo bi da se Jean-Pierre tad drukčije ponaša.

- On zna da to nisam ja, pa mi sestre kažu da tad nije 'onaj stari'. Mislim da on osjeća stvari. Uz to, smatram da prepoznaje moj glas - kaže Bernadette koja je u braku već 51 godinu.

Inače, Jean-Pierre je rođen u Senegalu, a kao 10-godišnjeg dječaka ga je baka dovela u Francusku. Uskoro ga je usvojio francuski par, a krajem 1960-ih je kao nogometaš amater upoznao Bernadette na plesu.

U to vrijeme ljudi nisu blagonaklono gledali na miješani par, ali oni su svejedno počeli živjeti zajedno, te su se ubrzo vjenčali. 

Sve je krenulo kao u bajci

Nakon toga, stvari su brzo krenule na bolje. Jean-Pierre je ubrzo postao jedan od prvih crnaca koji je igrao za francusku nogometnu reprezentaciju i svi su ga hvalili.

Zvali su ga "crni čuvar", zajedno s Mariusom Tresorom, igračem kojeg je Pele 2004. godine prozvao jednim od 125 najboljih živućih nogometaša.

Adams i Tresor su formirali jedan od najboljih centralnih obrambenih parova u cijeloj Europi, izjavljivali su mnogi u ono vrijeme.

Kad mu je karijera počela opadati, poželio je trenirati mlade, te je na jednom od tih treninga ozlijedio koljeno. Bila je to lagana ozljeda, no koštala ga je života kakav je poznavao. 

Budući da je u vrijeme kad je došao u bolnicu trajao štrajk liječnika, njega je operirao stažist koji je kasnije izjavio da nije bio dorastao tom zadatku. Iako njegova operacija nije bila hitna, nisu je odgodili, te je tijekom nje došlo do niza pogrešaka koje su imale katastrofalne posljedice.

Završio je u komi, a nakon 15 mjeseci u bolnici, Bernadette su dopustili da ga preveze u doma za nemoćne, bliže njihovom domu. Budući da nije bila zadovoljna s tamošnjom skrbi, ona je ubrzo odlučila da će ga dovesti doma.

Dvojicu sinova, koji su u vrijeme nesreće imali 11 i četiri godine, odlučila je poštedjeti života kakvog ona vodi, no i dalje najviše brine što će biti s njezinim suprugom ako ona umre prije njega.

Inače, iako joj se iz bolnice nikad nisu ispričali zbog pogreške koja je njezinog supruga koštala zdravlja, anesteziolog i stažist su dobili tek lagane kazne: suspendirani su na jedan mjesec s posla i dobili su novčane kazne u protuvrijednosti današnjih 750 eura. Ona ni u jednom trenutku nije pomišljala na eutanaziju, već ostati uz supruga do prirodne smrti.