Sredinom prošlog desetljeća Real Madrid tražio je zamjenu za jednog od najboljih desnih braniča u klupskoj povijesti, Michela Salgada. Odabrali su silno nadarenog Brazilca Cicinha (41). Kada je došao u Madrid, 2006., imao je 27 godina. Bio je u naponu snage. I bio je alkoholičar.
Omaleni Brazilac je na prvu bio sramežljiv. Jako malo je pričao u medijima i nikada u javnost nisu curile stvari iz njegovog privatnog života, kao što je slučaj bio s njegovim kolegama Beckhamom, Ronaldom... Bio je član legendarnih Galacticosa, zvijezda do zvijezde, ali uz puno različitih karaktera i ega.
POGLEDAJTE VIDEO: Novi Santiago Bernabeu
U Realu je igrao od 2006. do 2007. godine, a njegovi problemi s alkoholom krenuli su dolaskom trenera Bernda Schustera. Pao je u drugi plan i zaplivao u raljama alkohola. Prije nekoliko godina sam je otvorio dušu i u javnosti progovorio o alkoholizmu. Sada je dao intervju za brazilski EPTV.
- Pitate li me jesam li ikad pijan došao na trening Real Madrida pijan, odgovorit ću vam da jesam. Poslije alkoholnih pića popio bih kavu da mi izbije zadah po alkoholu, a zatim bih se 'tuširao' parfemom da ne smrdim suigračima. Taj trik uspio bi mi svaki put, nikad me nisu uhvatili - rekao je Cicinho.
Već s 13 godina prvi put je probao pivo, a onda i postao alkoholičar. I tako 20 godina.
- Prvi put sam okusio alkohol kao 13-godišnjak i nikad nisam prestao. Rekli su mi da je pivo dobro, da je hranjivo A kad sam počeo piti... Živio sam na selu, u Pradopolisu, a vikendima bi se društvo okupilo pa bismo išli na trgove, u klubove... U blizini je bio jedan bar, ali kako sam bio maloljetan, krio sam se. Pitao bih starije da mi kupe, a onda pio skriven od roditelja, policije - rekao je Cicinho pa nastavio:
- Pio sam stvarno puno, a nisam prestao do prije nekoliko godina. Skoro 20 godina ja sam bio alkoholičar, na 10-12 piva dnevno. Što je bilo sve gore, ja sam više pio. Nisam mogao popiti samo jedno pivo ili dva, pio sam sve dok ne padnem s nogu. I tako svaki dan. Imao sam susret s Isusom nakon 14 koktela i 18 piva. Volio sam i pušiti. Nisam pušio ako nisam pio, a problem je bio u tome što sam pio: svaki dan.
U ljeto 2007. prelazi u Romu za 11 milijuna eura. Potpisao je petogodišnji ugovor za 3,6 milijuna eura po sezoni. Tamo je počela prava patnja jer bi uglavnom bio u drugom planu trenera.
- Kao nogometašu, bilo mi je lako, nisam trebao ni novac za piće. Ljudi su mi davali sve u restoranima. Počeo bih piti nakon treninga, odradio bih fizioterapiju, došao kući oko 2 ili 2:30 popodne i prestajao piti tek u četiri ujutro. Svaki put kad bih u Romu stigao pijan, ljudi su to vidjeli i izgubio sam ugled i status. Alkohol te okruži ljudima koji vole taj stil života, a isključuje one koji te istinski vole jer svaki put kada te stisnu uza zid i kažu ti da život koji živiš nije cool ne želiš ih slušati - priča Cicinho.
Na vrijeme je otvorio oči i izašao iz ralja alkohola. U tome mu je pomogla supruga Mariana.
Nakon njegovih rečenica, zaključili bismo da se radi o nekom niželigaškom neuspjelom nogometašu iz Donjih čmrljevaca kojem je alkohol uništio nogometne snove, a ne o čovjeku koji je igrao za Real Madrid i Romu. I uz alkohol i cigarete, svejedno je ostvario respektabilnu karijeru.
Završio ju je prije četiri godine. Igrao je za Botafogo, Atletico Mineiro, Sao Paulo, Real, Romu, Villarreal, Recife, Sivasspor, Brasiliense i brazilsku nogometnu reprezentaciju (15 nastupa i 1 gol).