Hrvatska U-21 reprezentacija plasirala se, uz puno sreće, na Europsko prvenstvo koje će se sljedeće godine održati u Sloveniji i Mađarskoj. Igor Bišćan u ključnom dvoboju protiv Latvije iz brojnih razloga (ozljede, korona, kartoni...) nije mogao računati na puno bitnih igrača (Šemper, Erlić, Sosa, Gvardiol, Čolina, Nejašmić, Lepinjica, Majer, Kulenović...), pa su priliku u Puli dobili i manje poznati igrači.
Svoju priliku tako je iskoristio Marko Divković (21), široj javnosti relativno nepoznat igrač, već četiri godine napadač slovačkog prvoligaša DAC-a iz Dunajske Strede. Oduševio je u debiju u nacionalnoj vrsti, u visokoj pobjedi (7-0) protiv Litve asistirao je za čak tri gola.
POGLEDAJTE VIDEO: Bišćan nakon Litve
- Odigrao sam dobru utakmicu, kao i cijela momčad, zasluženo smo na Europskom prvenstvu. Jako sam ponosan, ovo mi je bio prvi nastup za neku od mlađih hrvatskih reprezentacija, pa sam dres s te utakmice sačuvao samo za sebe - pomalo sramežljivo nam priča Marko Divković koji očito nije navikao na medijske pozive:
- Što mi je rekao izbornik Bišćan? Pohvalio me poslije utakmice, kao i cijelu momčad, baš smo odigrali dobro. Europsko prvenstvo? Naravno da bih kao i svaki drugi igrač volio nastupiti na tom natjecanju, ali moram nastaviti s igrama na visokoj razini. Sve je na meni, ima puno igrača koji su zaslužili nastup na Europskom prvenstvu.
A kako je krenuo vaš nogometni put?
- Trenirao sam u Otoku, pa sam s 13 godina preselio u jedan Arsenalov kamp u Grčkoj gdje sam se zadržao četiri godine. Kako je došlo do toga? Otišao sam na jedan Arsenalov kamp u Virovitici i tamo su me zapazili njihovi skauti, pa me odveli u Grčku. Moram priznati, tamo sam jako puno naučio, imali smo odličnog trenera, ali mi u počecima i nije bilo tako lako.
Kako to mislite?
- Pa nije mi bilo jednostavno kao 13-godišnjaku biti u Grčkoj bez roditelja. Živio sam u jednom domu, tamo su bili smješteni svi polaznici tog Arsenalovog kampa. Bilo je tu igrača iz Grčke, Cipra, ali i dosta nas s prostora Balkana. Taj kamp je prvo bio u Loutrakiju, kasnije je premješten u Solun, a naučio sam i grčki jezik. Tamo sam proveo četiri godine, znao sam otići i u London gdje bih trenirao s vršnjacima iz Arsenala.
Je li tu bilo i nekih poznatih lica?
- Da, bili su tamo Eddie Nketiah, Reiss Nelson i Joe Willock koji danas brane boje seniorske momčadi Arsenala. Često sam s njima bio po raznim turnirima, igrao prijateljske utakmice. Kakav sam bio? Dobar, rekao bih da je sve bilo zadovoljavajuće. Ipak, takve su klase bile za razinu bolje od mene, oni su odskakali u toj generaciji, vidjelo se da će biti pravi igrači.
U tom Arsenalovom kampu ste se zadržali četiri godine, što je dalje bilo s vama?
- U Arsenalu su mi rekli kako mi je malo nedostajalo da me prebace u London, a poslije toga sam išao na razne probe po Europi. Bio sam u Villarrealu i Atalanti, prošao u Ingolstadtu, ali su se tu pojavili neki problemi s papirima. Na kraju mi je jedan Arsenalov skaut preporučio odlazak u Slovačku, rekao mi kako DAC ima jako dobru akademiju, pruža priliku mladim igračima.
Više od tri godine igrate seniorski nogomet u Slovačkoj, ove sezone vaše su brojke fantastične (u 15 prvenstvenih i europskih utakmica zabio je devet golova uz pet asistencija)...
- Jako sam zadovoljan svojim igrama, pružam dobre predstave, zadovoljni su navijači, ali i svi u klubu. Idu me golovi i asistencije, ali nema opuštanja, moram sada i nastaviti tako - skromno je završio Marko Divković koji nikada nije dobio poziv nekog hrvatskog kluba.
Ni Dinama, ni Hajduka, ni Osijeka, pa čak ni Cibalije.