Otkad se ponašam kao Google - fokusiraj se na potrebe korisnika, sve ostalo će doći samo po sebi - sjajno mi ide. Promatrajući odluke ljudi, najlakše shvaćamo tko je u kojoj djelatnosti korisnik. Je li to publika, rezultat ili nečiji ego.

Ratko Rudić je osamdesetih odlučio da za reprezentaciju mogu igrati samo vaterpolisti koji su ostali u jugoligi. Odrekao se najboljeg na svijetu, Milivoja Bebića, ali je i dalje osvajao naslove. Korisnik je bio rezultat, Rudić je procijenio da će više dobiti zadrži li ekipu u ligi u kojoj, opet po njegovoj odluci, četvrtina traje dulje nego u ostatku svijeta. Cijelu je ligu pretvorio u trening za svjetska prvenstva i olimpijske igre. Suparnici su lipsali, a njegovi su imali snage.

Kljaić nije vodio Šolu u Atlantu, ali je osvojio zlato. Odrekneš li se Cantone, a osvojiš naslov, u redu je.

Ali ako si i veeeeliki Bill Belichick, toliko si velik da maltene nikome ništa ne moraš objašnjavati, a nije ti igrao Malcolm Butler, jesi li postupio u duhu Vincea Lombardija, koji je rekao da pobjeda nije najvažnija nego je pobjeda jedino za što se igra, ili si ipak pokušao biti veći od samog sebe? Veći od igre? Koji bi to gušt bio osvojiti Super Bowl bez igrača za kojeg cijela Amerika kaže da je morao biti na terenu! I to osvojiti za dlaku. Nikad nećemo znati koliko boli izgubiti nakon što je Brady bio, ma ne veći od sebe, najveći od svih ikad, a manji za Belichicka.

Zbog konflikta interesa ne pišem ime odbojkaške tehničarke koja nije podnosila srednju blokericu. Po utakmici bi joj dala pokoju loptu. Ova cijelu sezonu skače i skače, a lopte odlaze drugima. Plače. Nije figura. Plače i plače, a tehničarka na to da je tek počela plakati. Međutim, nije li mogla dobiti utakmicu bez srednje blokerice, ova bi dobila taman toliko lopti koliko treba za pobjedu. Grozan miks ega koji je i trener trpio, i poštovanja igre.

U tom kontekstu treba gledati izbor novog šefa hrvatske rukometne reprezentacije. Fokusiraj se na korisnika i sve će doći samo po sebi.