Tri frajera u “onim” godinama, kosa podšišanih na milimetar, pili su pivo u vagonu podzemne. Bili su vrlo tihi. Nitko ih se nije bojao. Jedino su ih stariji gledali pogledima koji bi se mogli prevesti u: “Jao, djeco, što vam to treba...” ili “Mladost-ludost”. Zato su povremeno, zbog nelagode, pivo sklanjali pod jakne. Tik do njih, bez ikakve sumnje nešto mlađi od te trojice, zaljubljeni par u Tottenhamovim šalovima nije se mogao odlučiti zanima li ih više nogomet ili su sami sebi dovoljni. Ušli su u središnjem Londonu, na stanici Green Park, na kojoj se izlazi za razvikani hotel Ritz, do kojeg su trgovine jednako poštovanih starih londonskih krojača. Kako se vlak primicao sjevernom dijelu gradu, navijača s majicama odjevenim preko pulovera i sa šalovima oko vrata bilo je sve više...

PROČITAJTE CIJELU KOLUMNU