Na vrhuncu krize pitali Warrena Buffetta, čarobnjaka iz Omahe, što bi učinio da je on američki ministar financija. Buffett je rekao da bi dao ostavku.

Da su Šimić i ekipa na vlasti u Hrvatskom nogometnom savezu, i da me netko pita što bih učinio da sam na njihovu mjestu, isto bih rekao, dao bih ostavku i svalio brigu na bilo koga tko se želi baviti svime što nacionalni nogomet danas jest. I nije. Ovako ih, želeći im sve najbolje, u šali pitam što im to treba. OK, OK, rekoh da se šalim, podrazumijeva se, žele stvari promijeniti na bolje, to im treba.

Doista, je li bolje odlučio Boban, koji je ostavku dao nikad se i ne natječući za neko od mjesta koja naprosto moraju završiti valjanjem ma i najdobronamjernijeg u katran i perje, ili četvorica koja sad žele osvojiti Šukerovu i ostale pozicije? Je li - Šimiću i dečkima fali peti! - Jeličić mudro da mudrije ne može zaključio da je najbolja pozicija na svijetu komentator?

Istina, da je izbornik, bio bi u šansi da ga od aerodroma do Trga bana ili Rive nose na rukama. Ali kakva je objektivno šansa da ćeš u Savezu kakav jest napraviti što treba, i je li šansa vrijedna rizika, gotovo sigurnosti da ćeš u katran i perje? Koliko god nacija željela Jeličića na klupi ili u Savezu, ta tko bi se razuman odrekao komfora komentiranja i riskirao na klupi ili u fotelji!?

Pa dobro. Prvo da vidimo koliko naklonost javnosti vrijedi naspram utjecaja koji je Mamić gradio godinama.

Četiri milijuna ljudi mogu biti za tebe, ali ne biraju navijači i kibici nego delegati. A onda, osvoje li Šimić i ekipa HNS, da vidimo mogu li proći bolje od Keruma u Splitu. To jest, bolje od ma i najpoštenijeg eksperta koji je preuzeo okoštali, cementirani, socijalizmom armiran sustav. Nagledao sam se ljudi koji su mislili da osvajaju vlast, a onda su ih kojekakvim kolektivnim ugovorima, propisima ili najobičnijim pasivnim otporom, sitnim sabotažama, blokirali najniže rangirani činovnici.

Dakle, Dario, vidimo se na cugi, da mi ispričaš koliko znaš o katakombama za koje se boriš.