Sve što izvršni dopredsjednik treba znati o ponašanju mogao je naučiti iz režije utakmice Manchester – Arsenal. To jest iz samo dva kadra.
Naravno da je igra najzanimljivija, zbog nje smo svi "tu". Podrazumijeva se da je u pauzi između dvije akcije zanimljivije gledati Almuniju i Teveza na rubu tučnjave nego "sasvim desetog" igrača Manchestera kako od suparničkog šesnaesterca mirno trčkara u svoje polje. Ali, režiser je posao odradio baš kako Ligi prvaka treba. Da je bilo očito da će se potući, bio bi prisiljen držati ih u kadru, jer bi inače cenzura bila preočita, a time i štetna. Ovako... Ako se već neće potući, onda je bolje da djeca ne vide ni kako se mrko gledaju.

NASTAVAK BIRTIJE PROČITAJTE OVDJE