Da je Dinamo, kao Real, ispao od niželigaša optužili bi ga za namještanje. Ma, da je ispao u samo devedeset minuta, a kamo li da je imao još i uzvratnu utakmicu da popravi stvar. Ali, nije to...
Svemirce iz Madrida je izbacio niželigaš, i ništa zato. Te dvije utakmice su isto što i dva neispravna na tisuću proizvedenih vrhunskih automobila marke koju i dalje svi žele voziti. Ispali su, ali Real je i dalje Real. Nikakva vizija budućnosti nije potrebna, jer Real godinama živi sadašnjost. Blještavilo, svo to preseravanje ponekad ide na živce. Ali tu ne trpi klub. Trpio je Beckham, jer su ljudi zbog blještavila zaboravljali da čovjek igra čudesan nogomet. Prosječno krilo prije centaršuta vidi samo najbližeg suigrača, natprosječno dvojicu, a Beckham vidi, dokazano testovima, doslovce sve suigrače kojima ima smisla probati dodati loptu. I, valjda samo zato što je bio više od nogometaša, ljudi i danas misle da je Roberto Carlos imao najjači šut, a izmjereno je da ga je imao Beckham. I zaboravlja se da je u prvoj polusezoni po dolasku na svakoj utakmici asistirao, zabio ili i asistirao i zabio.

NASTAVAK BIRTIJE PROČITAJTE OVDJE