Hrvatski ligaši ponašaju se kao prosječni siledžija suočen s problemom koji ne može riješiti nasiljem. Uprave smjenjuju trenere, navijači smjenjuju uprave, a sve gori i gori igrači smjenjuju loše.
 Nigdje metode, nigdje zapada u koji su se svi zaklinjali početkom devedesetih. Uprave stalno, kao u najmračnijem socijalizmu, kukaju da im gradovi ne daju dovoljno novca, a zapravo im ne bi trebali dati ništa. To jest, gradovi bi, kao u Njemačkoj i svim zemljama u koje se kunemo, klubovima trebali dati taman toliko da na investiciji zarade. Dam ti zemlju na korištenje, ali samo ako ćeš na toj zemlji u proračun sliti bar deset posto više novca nego što zemlja vrijedi.

NASTAVAK BIRTIJE PROČITAJTE OVDJE