El Rio je prva birtija u kojoj sam sjedio s tri žene. Kolegice. I morao sam pitati: Jeste li prave navijačice, jeste li od onih koje nemaju pojma tko igra, al’ naši će sigurno izgubit’, ili samo gledate muška tijela?

- Na SP-u sam navijala za Portugal jer su Portugalci bili najzgodniji, cijela reprezentacija - šali se Gordana Brkić Žagar (38).

- Gledate li utakmice s muževima ili dečkima?

- Muž gleda svoje utakmice, a ja ono što mene zanima – odgovara Mirjana Marohnić.

- Da ne bi morao trpjeti moje komentare. Recimo o skijanju. Skijaši su najinteresantniji jer su u kombinezonima. Nema pogreške, sve se vidi. No, skijanje stvarno razumijem i ponašam se kao prava navijačica.

- Mora da je prekrasno gledati tekmu sa ženom koja komentira druge frajere.

- Ma, možeš se dobro zafrkavati. Igrač nekoga potegne za leđa, a ti se našališ: Zašto ne sudi zaleđe? – smije se Brkić Žagar.

- Mi u Rijeci dobro znamo što je zaleđe, nikad nećemo zaboraviti kako smo izgubili naslov prvaka – kaže Mirta Vranješ (39).

Ona voli borilačke sportove. Zbog sina, viceprvaka Hrvatske u boksu.

- Hokej mi je vratio vjeru u sport – mijenja temu Brkić Žagar.

- Mi koji smo nekad navijali za Cibonu jedva smo dočekali nešto kao Medveščak. Navija se bez obzira na rezultat, atmosfera je sportska, a plješće se i suparnicima. Nadam se da se to neće izvitoperiti. Medveščak ni jedna žena ne gleda zbog tijela.

- Ispada da su, nakon što rezultata nije bilo, tijela postala važna?

- Recimo. Ali da se ne lažemo, kako rezultati postaju bolji, tako se i računi sportaša podebljavaju, a onda raste i interes žena za neki sport. Zato imaš sportaše i nogometaše – kaže Brkić Žagar.

- Vaterpolisti nemaju para, ali su svi super dečki. Uspješni, a skromni. Kao i veslači i rukometaši, pravi uzor za djecu – kaže Mirjana Marohnić (42).

- Jeste li ikad gledali sport čiji su rezultati stvarali takav ushit da su novac i tijela bili nevažni?

- Uh, ona vaterpolska utakmica koja se produljila u nedogled... – prva odgovara Brkić Žagar.

- Jugoslavija – Italija, 1986. godina, Milanović u posljednjoj sekundi – rekoh.

- Da, ta! A tijekom utakmice Hrvatska – Njemačka 19‘98. u Francuskoj izašla sam iz kuće. Nisam mogla podnijeti napetost.

- Zadnjih nekoliko Cro Copovih mečeva. Uh, koliko tuge – kaže Vranješ. Na kraju su proradili majčinski instinkti. Gordanino dijete trenira plivanje. Sport su odabrali roditelji jer je još premalo da bira samostalno.

- Sve to treba gledati kroz zdravlje. I sva su djeca sportaši zlatna. Ne samo osvajači medalja nego i rekreativci. Sve su to krasna djeca. Svoju djecu potičem da budu rekreativci, a ne profići, jer je u profesionalizmu previše muke, ali i krvi - kaže Marohnić.