OK, ponetko bi bacio, željnih slave uvijek će biti, ali da menadžerima za prodaju igrača treba navijanje bez baklji i topovskih udara, ekshibicionizam bi bio skuplji. Da im red na tribinama stvarno treba, menadžeri bi ili izlobirali provođenje zakona ili bi sami riješili problem kako inače rješavaju razmirice. Bez suda, advokata, opravdane sumnje, izjava pred kamerama. Neredi bi odjednom prestali.

U nekim je zemljama samo posjedovanje nekoliko grama heroina autoput za smrtnu kaznu. Ne moraš dilati, minimalna količina je dovoljna da te strijeljaju. Ne pomogne ni ako ti je drogu netko podmetnuo. Ne opterećuju se što zbog toga gube mnogo turista. I nije da tamo nema heroina. Naravno da ga ima, samo je skuplji za rizik prodaje.

Pitanje je zašto nasilje na stadionima, ili, hajde, neka ne bude nasilje, neka bude krajnje neodgovorno ponašanje, zašto to ne da nije skupo, nego je ili vrlo jeftino ili besplatno. Ili se čak nagrađuje statusom. Obrtnika ima više nego navijača, u obrtima radi pola države, pa ih država nagazi za sitnice. Zbog tog je besmisla, riječima neopisivih nepravdi, doslovce nastao novi novinski žanr. Uhljebi su postali rubrika. Zašto je onda tako jeftino ozljeđivati vatrogasce, kojeg svakog ljeta slavimo? Osim zato što biznisu u i oko nogometa navijanje s bakljama i ponekom tučnjavom ne smeta.

Liderima, vlasnicima države, navijanje s bakljama i topovskim udarima također ne smeta. Da im i smeta, fakat bi trebali imati tri čiste umjesto svih zlotvora koji prolaze nekažnjeno gnjaviti navijače.

Sad smo pri dnu. Mnogi su već zavapili zar stvarno netko mora poginuti da bi navijači, ili ljudi koji se samo navijačima nazivaju, prestali ugrožavati druge. Vapaj su izgovorili ili napisali mnogi novinari, nogometaši, navijači, kibici, roditelji... Stavio bih sitnu lovu na okladu da ni nakon nečije smrti iščašeno ponašanje ne bi prestalo. Mala pauza, pa opet po starom. Situacija se u Hrvatskoj toliko pogoršava da možda ima smisla napisati i bez ako. Ni nakon nečije smrti na stadionu ili oko stadiona devijantno ponašanje neće prestati.

Jednostavno, nedovoljno ljudi želi red. Nema li interesa kapitala, nema li mudrosti i odgovornosti vlasti, samo nas etika naroda može spasiti.