Prije točno deset godina tada jedanaestogodišnji Nihad Mujakić u kritičnom je stanju zbog trovanja plinom hitno prevezen u sarajevsku bolnicu. Danas je prvotimac Hajduka u koji je stigao na posudbi iz belgijskog Kortrijka, u koji je pak preselio prije godinu dana iz Sarajeva.
Nihad i njegov stariji polubrat Irhan Bašalija spavali su u sobi i udisali plin koji je curio iz bojlera, a ujutro ih je oko pet sati u besvjesnom stanju pronašla majka Suada, koja je odmah alarmirala oca Islama. Stariji Irhan je bio u nešto boljem stanju, a mlađeg Nihada su umjetnim disanjem održavali na životu do dolaska hitne pomoći. Nakon pet dana kome se probudio, na sreću bez posljedica.
- Ne sjećam se ničega, zaspao sam kući a probudio se u bolnici. Bio je to veliki šok za mene, nisam znao što se događa... - kazao nam je Nihad i pojasnio kako se sve odvilo:
- Dok sam bio mali bilo me strah spavati sam u sobi, moralo je biti upaljeno svjetlo ili otvorena vrata sve dok se brat ne vrati izvana. To me i spasilo, dok su vrata bila otvorena, zrak je strujao i nije se nakupljao plin... Da nije, danas ne bi ni pričali.
Malom Nihadu bilo je suđeno da postane nogometaš.
- Mama se bavila atletikom, bila je jako brza, a otac je bio nogometaš. No ranjen je za vrijeme rata i nije više mogao nastaviti igrati. Nogometom se bavio i polubrat Irhan, ali i rođak Semir Čamaga, koji je prije desetak godina također trebao u Hajduk, ali se nešto izjalovilo...
Karijeru je započeo u UNIS-u, no vrlo brzo je prešao u Sarajevo, gdje je njegova brzina i okretnost brzo upala u oko trenerima. Počeo je kao krilo, kasnije je igrao i veznog igrača, da bi se skrasio na mjestu stopera. Brzina i snaga njegove su glavne odlike, a mane to što nema kontinuitet nastupa, u Kortrijku praktično nije ni zaigrao. Ali, da je imao kontinuitet nastupa, vjerojatno ne bi ni došao u Hajduk...
'Ovo mi je prilika da se dokažem'
- Iskreno, ubijalo me to što nisam igrao, pogotovo što tamo ni na treningu ne igraju previše. Samo trka i teretana, u zadnjih šest mjeseci ne znam jesmo li 4-5 puta zaigrali na dva gola. I kako ćeš se tako dokazati treneru... Prije tri godine sam pauzirao dva puta po šest mjeseci zbog operacije hrskavice u koljenu i mononukleoze, ali ova pauza u Belgiji mi je puno teže padala. Na svu sreću igrao sam za U-21 reprezentaciju BiH, pa sam barem malo osjetio igru.
Unatoč svemu, na odlazak u Belgiju ne gleda kao na loš potez.
- Belgija je jedno veliko iskustvo i lekcija. Mogu biti zahvalan Belgiji na fizičkoj spremi, ali to je sve. Sada sam došao u Hajduk, ovo mi je nova prilika da se dokažem. Bilo je interesa i drugih klubova, ali znam za interes Hajduka od ranije, trebao sam doći i prije godinu i pol, ali je Sarajevo tada odbilo ponudu. Bilo bi mi vjerojatno lakše da sam tada došao u Split, sigurno bih se lakše prilagodio, ali bolje ikad nego nikad...
Nije presudio samo interes Hajduka, nego i loš odnos struke Kortrijka.
- Hajduk me pratio dugo i kad su se javili to je bilo to. U Belgiji imaju i doigravanje za igrače koji manje igraju. Na zadnjoj utakmici trener me poveo na put, ali nije me uvrstio među 18 igrača. Unatoč tome inzistirao je da napravim rastrčavanje s ostatkom momčadi nakon utakmice. Tu sam se ozlijedio, i to je bilo to što se mene tiče, bilo mi je sve jasno. Sad sam igrač Hajduka do ljeta 2021. i pokušat ću se nametnuti, pa što bude...
'Navijam za Milan, ali Hajduk je Hajduk'
Za Hajduk je znao od ranije.
- Ja sam tu, s Balkana, sigurno da sam znao i za Hajduk i za Torcidu.
Naravno da je čuo za klub i navijače, kad rezultata u zadnje vrijeme niti nemaju, dobacio je netko od kolega.
- Svi klubovi imaju uspone i padove, ja sam navijač Milana, tako da jako dobro znam što to znači. Ali Hajduk je uvijek Hajduk, kod nas u BiH prati se naša liga, naravno, najviše derbi Sarajevo – Željezničar, ali prate se i derbiji Hajduk – Dinamo i Partizan – Zvezda...
Od bivših igrača Hajduka najbolje zna Senijada Ibričića.
- Znam da je Ibričić bio jedna od najboljih igrača u to vrijeme, sjećam se i Almira Turkovića, znam da su igrali i Avdija Vršajević, Tino Sušić... Otac zna i starije generacije Hajduka, on ih pamti i pričao mi je o braći Vujović...
'Najveći kritičar mi je otac'
Jedan podatak upada u oči, a to je vrlo mali broj žutih i crvenih kartona, što je dobro za obrambenog igrača.
- Eh, i to što sam dobivao, dobivao sam zbog prigovora, a ne zbog grubosti. Ne volim se ''lijepiti'' za igrača, više volim duel riješiti tehnikom i brzinom, nego startovima.
Split mu se svidio od ranije, od kad je dolazio kao junior Sarajeva na turnire, tu mu živi i rodbina s mamine strane, oni će mu pomoći u snalaženju. A na terenu, e to će morati sam...
- Ne znam još uvijek hoće li me trener koristiti na prvoj utakmici u Varaždinu, tek sam stigao, hvatam konce s ostatkom momčadi. Bit će kako on odluči. Ne žurim nigdje, ispred mene je godina i pol da se dokažem. Po prirodi sam samokritičan i sam znam kad je dobro, a kad nije, a najveći kritičar mi je otac. On poslije svake utakmice ima neke zamjerke...