Uh, kakve su njih dvojica zadali muke izborniku Zlatku Daliću. Negdje sredinom prvog djela prvenstva hrvatski izbornik najmanje muke imao je na poziciji golmana. Danijel Subašić, Lovre Kalinić i Dominik Livaković bili su izvjesniji od završne tučnjave Chucka Norrisa u Walkeru. Tako je bilo do 2. prosinca prošle godine kada je Karlo Letica stao na gol umjesto Dantea Stipice. 

I kako je prvenstvo odmicalo Livaković je padao u formi, a Letica se uzdizao poput Jumbo jeta. Svaku utakmicu skidao je čuda i s razlogom zadao, ajmo reći, male brige Daliću. Jer, sada više nema dvojbe, u Hajduku se razvija jedan sjajan golman. Da je tako, potvrdio je i interes madridskog Reala, koji je u svoju bilježnicu upisao njegovo ime. 

U takvom ozračju, Livaković, koji je u padu forme i Letica, koji briljira, dvije jedinice dočekale su derbi. A kad tamo - čudo! Livaković je izluđivao napadače Hajduka, branio je i čupao čak i pogreške svojih igrača, kao ona slučajno udarena lopta Borne Sose, kada je sjajno reagirao sa svega nekoliko metara. Bio je na svakoj lopti, siguran u ispucavanju, još sigurniji u istrčavanju. Ma, bio je baš onakav kakvog smo ga navikli gledati prošle sezone.

A tek Letica... Mudar je taj Hajrović, tu nema dvojbe, i kad je na početku utakmice pokušao iz slobodnjaka gađati prvi kut, mladi Letica odlično mu je prozreo namjeru. Pa onda drugi slobodnjak Hajrovića. Ovaj put Leticu je zeznuo Said, koji se, ničim izazvan, maknuo iz živog zida, ali je Letica opet bio sjajan. Dvije velike obrane, dvije situacije u kojoj je i iskusni Hajrović vidio loptu u mreži. Da stvar bude bolja, skinuo je i zicer Anti Ćoriću, koji je sam izašao pred njega.

U redu, reći ćete, to je njihov posao, no da Letica i Livaković nisu ovako branili, derbi je mogao završiti i s dvoznamenkastim brojem golova. Moglo je biti, recimo, da se nitko ne naljuti, 6-6. A takvi golmani velik su zalog hrvatske reprezentacije. I sad, dolazimo do onog najvažnijeg, koga voditi u Rusiju kao trećega golmana?