Nisam mogao naći njegov Instagram profil, ali sad je tu, dopisivali smo se. On meni govori da se ne želim tući protiv njega u stand upu, misli da ću ga rušiti, a ako i kad to napravim, silovat ću ga. Hoće me iskompleksirati da ćemo raditi stand up, a on ne zna da ja to radim. Zapratili su me neki ljudi s njegove strane i sad 'prijete', ali takve me stvari ne muče, u svom nam se stilu javio 'Skull Crusher' objašnjavajući na kakve je probleme naišao prije meča protiv neporaženog Gruzijca Luke Giorgadzea (4-0).
POGLEDAJTE VIDEO:
Od nepoznatog dječaka iz srpskog sela Karavukovo koje se nalazi petnaestak kilometara od graničnog prijelaza sa Hrvatskom pa sve do jednog od najvećih MMA potencijala koje smo vidjeli na našem području. Marko Bojković (20, 2-0) trenutno se u Beogradu sprema za nadolazeći izazov na 'FNC 5' priredbi u Zaboku, a ovo je njegova životna priča.
- Bio sam izuzetno živo dijete, bio sam hiperaktivan. Radio sam gluposti i spačke u školi, bježao kroz prozor, lijepio ljudima hlače za stolice i takve stvari. Volio sam se tući sa starijima, tražio sam da se hrvamo i tako neke stvari pa su mi sedmom razredu rekli da moram početi nešto trenirati da iskoristim tu energiju. Tako sam preko brata Vlade (op. a. bratića i srpskog MMA borca Vladimira Filipovića) - prisjetio se Marko početaka.
Naravno, tu su bili i njegovi roditelji koji su znali da 'malog Mareta' moraju poslati nekamo da ispuca tu silnu energiju. Preko spomenutog bratića se zaljubio u MMA na prvi pogled.
- Vladimir je radio neki meč i tad nisam uopće znao što je MMA. Ali kad sam to vidio, rekao sam si, 'moram to trenirati'. Samo je mojima bila frka zbog novaca i prijevoza, nisu mogli to izvesti. Nisam ja imao internet, nisam mogao pratiti. Ali ja sam bio opsjednut time. Onda su se roditelji ipak dogovorili s ljudima da me odvedu na trening jer su vidjeli da mi nema pomoći - prisjetio se Marko pa objasnio razinu 'opsjednutosti':
'Bio sam živo dijete, želim izmijeniti sliku o sportu u malim sredinama'
- Od šestog razreda nisam htio učiti, tadašnji su mi se učitelji znali smijati jer sam im govorio da ću biti prvak svijeta. A danas sam je došlo do toga da je moj otac je napravio MMA klub u selu, ima tridesetero male djece koje dolaze trenirati zbog mene jer se pročulo, mislim da ću izmijeniti cijelu priču o sportu i donijeti nešto u ta mala sela u kakvom sam ja odrastao. S 19 sam godina osvojio FNC 'Armagedon', a kad djeca vide takvo nešto mogu dobiti poticaj za napraviti velike stvari - jasan je Marko.
No, vratimo se još malo u djetinjstvo gdje je Marko imao svoje 'žute minute' i bilo je očito da se treba posvetiti nečemu što će ga 'smiriti'.
- Kad sam imao 14 godina bilo mi je dosadno ujutro pa sam otišao u obližnju šumu i odlučio da ću posjeći drvo. Kad sam bio mali sam ciljao na veliko, kao i dan danas, pa sam posjekao najveće drvo, a to je drvo zatim je palo na banderu i prekinulo struju u cijelom selu. I nitko nije znao da sam to ja napravio, a ne zna ni danas, pa eto - imate ekskluzivu - smije se dobro raspoloženi Bojković
Tek mu je 20 godina, ali prošao je puno stvari u životu. Doslovno. Od toga da je gledao druge kako pod odmorom u školi jedu slatkiše, a on si to ne može priuštiti, ali ne želi zamarati svoje roditelje, do nevjerojatne upornosti i volje za treningom kad je napravio sve samo da bi mogao doći na taj tatami i odraditi zacrtano.
- Poslije dva ili tri tjedna treninga sam izašao na prvo natjecanje s 14 godina, bio sam osmi razred. Dali su mi nekog s 25 godina i smeđim pojasom, napravio sam mu velike probleme, ali pobijedio me na bodove. Plakao sam šest sati, zatvorio sam se u svlačionicu, u svojoj glavi sam si rekao da to moram osvojiti. Tad mi je Dušan Džakić poklonio majicu jer me nikako nisu mogli utješiti, a odmah nakon natjecanja sam otišao trčati - pao je Marko na prvoj prepreci, ali nije odustao:
- Krenuo sam trenirati u Odžacima, mjestu desetak kilometara od mog sela. Bila je to podružnica Family Fight Teama, a snalazio sam se kako je god moguće da odem na trening. Neki put sam i pješačio ili trčao od kuće, stigao samo na pola treninga, ali meni je bilo bitno da to odradim. Treninzi su tad bili tri puta tjedno, a par puta nisam mogao u autobus jer nisam imao kartu, ulazio sam na foru, bježao od konduktera. No, bilo je i dana kad mi to nije polazilo za rukom. Znali bi me izbaciti na pola puta i tako, ali sve bih opet ponovno napravio - govori Marko.
Tad je morao krenuti u srednju školu te se odlučio za Tehničku školu u Novom Sadu. A kako je bio u podružnici FFT-a, nekako je bilo prirodno da se pridruže i glavnoj dvorani. No, tu je sve pomalo krenulo naopako i u nekim je slučajevima, doslovno, morao spašavati živu glavu.
- Bio sam sve bolji, moja braća su odlučila napustiti klub zbog neslaganja. Krenuo sam u srednju školu u Novi Sad, tamo su se preselili i Milan (op.a. drugi bratić, nastupao na 'Armagedonu' Milan Filipović) i Vlada, a u FFT-u su tad već bili posvađani pa sam odmah vidio da mi se to ne sviđa jer je negativna sredina. Smatrao sam da to nije klub u kojem mogu postati svjetski prvak. Moja braća su odlučila napustiti klub i ja sam krenuo s njima jer nisam htio biti bez njih. Tad sam nanizao neke jedinice u školi pa su me moji 'vratili' doma da bi me imali na oku, a ja sam doslovno po ulici skupljao ljude i molio ih da treniraju sa mnom - govori nam Marko pa nastavlja:
- Vladimir je htio otići u Švedsku, a ja sam se s drugim bratićem Milanom dogovorio da krenemo na treninge kod Zorana Bačulova. Radio sam dva mjeseca na građevini pa sam kupio neke majice za MMA, jednu sam platio 50 eura, a onda ju prodao za 25 eura kako bih skupio za gorivo da odemo u Veternik na trening gdje su nas odmah prihvatili. Tad smo se slikali s Zoranom Bačulovim, a bio sam u teretani u Odžacima gdje sam besplatno trenirao. I tad me Milan zvao da ga je zvao svima poznat čovjek, tata mi je rekao da je i njega zvao, a otišao sam do Milana i tad mu se javio preda mnom na telefon. I onda je krenula kanonada: 'otišao si kod debila Zorana, ima da bježite, vi ste svi p*čke, doći ću vas posjetiti u Odžacima'. Ja sam to gledao sportski, a Milan se bojao jer je znao što se događa, bojao se za sigurnost obitelji. On je prestao trenirati.
Sreća u nesreći je ta da je Marko tada još bio srednjoškolac pa prijetnje možda i nije shvatio tako ozbiljno kakve su one bile.
- To je istina i spreman sam objaviti prepiske, fotografije i sve, ako netko misli da je lažno. Imao sam policijsku patrolu ispred kuće nakon tih događaja. Pokrenuli smo sudske postupke protiv njih - objasnio je najveći regionalni MMA potencijal pa nastavio taj dio priče:
Odlazak u beogradski Ahilej i rapidni početak uspona
- Ja sam nastavio trenirati, švercao sam se po vlakovima, tadašnja djevojka mi je pomogla pa sam tu i tamo spavao kod nje i bio sam uporan. Bio sam dijete, nisam znao posljedice. Nisam htio Zoranu praviti probleme s klubom i zamolio sam ga da me upozna s nekim iz Beograda.
A tad je krenula suradnja koja se danas ispostavila vrhunskom. Dečko koji je odlučio živjeti MMA i postati prvak, upoznao je čovjeka koji živi za to da nekoga napravi prvakom.
- Imao je Zoran trenera u Beogradu, a bio je to Ivan Đorđević, danas mnogima poznatiji kao Icko. On je rekao da dođem u Ahilej borilačku akademiju i to je to, sjećam se prvog dolaska u dvoranu i njegove rečenice 'ajde da vidimo tog tvog šampiona' i rekao sam mu 'sad ćeš vidjeti, daj mi najbolje amatere'. Njih sam lako počistio i to je to, pa me poslao na natjecanje na kojem sam sve borbe sam završio nokautom u prvoj rundi.
Izgledalo je da će tad sve krenuti nabolje i nekim boljim smjerom. Doduše, krenulo je, ali dogodile se se još neke stvari kojima ne da nema mjesta u sportu, nego ne bi trebalo biti mjesta ni u čijem životu.
- Tada je isti čovjek opet zvao Icka da me otpusti iz kluba da će mu dati što treba i lagao da sam ovakav i onakav, Icko je rekao da to neće, a posebno jer mu on to kaže. Isti dan uvečer zove mene brat Vlada i kaže da su mu zapalili auto, znali smo tko je. I tad je još bilo pucanja na najstarijeg brata Vladimira u centru Odžaka, metak je završio u autu, a zahvalni smo Bogu što njegov sin koji je imao jednu godinu nije bio u autu pa nitko nije stradao - završio je Marko tu priču.
Ali i ta je priča iza njega, a onda je krenulo novo poglavlje u Ahileju s Ickom. Nekako su se stvari posložili da su tadašnji profi borci iz Ahileja, Vaso Bakočević, Savo Lazić i Aleksandar 'Joker' Ilić odlučili napraviti svoj klub i oformiti Fight Company pa je Marko nekako iskočio u prvi plan među ostalim borcima. Tad su krenuli amaterski turniri na kojima je Marko bilježio uspjeh za uspjehom, a onda je stigla mogućnost nastupa na 'Armagedonu'.
Golobradi mladić stigao na 'Armagedon', a u kavezu - zvijer
Sjećam se te prve sezone, sve je to bilo 'nešto novo' na sceni, a u dvoranu zagrebačkog American Top Teama ušetala je ekipa iz Beograda, a među njima i 'dijete'. Golobradi mladić koji na intervjuu za kolegu Vladu Bobana s Nove TV i nije znao objasniti, barem ne onako kao što to danas radi, dolazak u Zagreb. Vidno mlađi od ostalih, znao je da je došao osvojiti turnir. A mi, koji ga tad nismo poznavali, gledali smo ga pomalo i ispod oka, no... U bilježnicu sam zabilježio ime 'Marko Bojković' jer me zanimalo kakav je to točno borac, znao sam da Dražen Forgač neće dopustiti bilo kakve borce na nekom projektu koji je toliko pripremao i najavljivao.
A onda su se zaredali Žiga Mikulan pa Luka Milidragović, koji će također nastupati na 'FNC 5' priredbi u Zaboku, a to je bio meč koji je imao posebnu pozadinu.
- Nisam znao što to znači imati novaca. Kad sam došao u Beograd i počeo zarađivati, odnosno uzeo neke novce nakon prvog meča u FNC-u, išao sam i jeo sam sve živo jer si to nikad nisam mogao priuštiti. Svakog dana sam jeo čokolade, sladolede, pljeskavice i to mi je bio problem u meču protiv Milidragovića, ali ispravio sam to. Prije se znalo da ćemo dobiti neku čokoladu kad roditelji dobiju plaću, ali to je bio luksuz, imam mlađu sestru i brata, a uz plaću od 250 eura roditelji su morali misliti 'na svaki dinar'. Trener nije znao što radim, došao sam do 83 kg i bilo mi je strašno teško ne skinuti, nego vratiti kilažu prije meča jer sam to radio sa slatkišima. Sve mi se ukiselilo, nakon prve runde protiv Milidragovića ja sam rekao treneru da ja jednostavno ne mogu više, mnogo me to koštalo - prisjetio se 'Skull Crusher'
No, nije ga koštalo pobjede jer se nakon tri runde uspio izvući, a onda je u prvom pravom feudu Fight Nation Championshipa u finalu prve sezone 'Armagedona' slavio protiv Patrika Čelića, još jednog borca kojeg ćemo imati prilike vidjeti u Zaboku.
- Bio sam ponosan i sretan, bio je to kraj jednog poglavlja, mogao sam u miru reći da sam nešto napravio. Rekao sam da ću se ponovno tako osjećati kad uzmem FNC pojas jer je to kraj nekog poglavlja, pa onda preko UFC-a do novog poglavlja, ne zadovoljavam se manjim stvarima - jasan je Marko.
A velike zasluge za njegov uspjeh imaju i treneri iz spomenutog Ahileja. Od povijesnog nastupa u Podcast Inkubatoru čija je epizoda među publikom nazvana i 'Ickobatorom' svi su pobliže upoznali Ivana Đorđevića, a Marko je svjestan koliko mu Icko pomaže.
- On i ja imamo neki poseban odnos. Gledam ga kao oca, mogao bih dodati 'Ickov' u prezime, kroz šalu kažem ocu da mi je Icko pravi tata. On to zaslužuje, jako je dobar čovjek i s takvim ljudima volim raditi. Mnogo mi pomaže iz dana u dan, znam da je jedina osoba koja bi u tri ujutro napravila za mene što treba. Po cijele dane smo zajedno, treninzi nam traju po šest sati, a dao mi je i da živim u njegovom stanu i plaćam troškove kako bi mi olakšao, dok je on sa suprugom u svom stanu - objašnjava Marko i dodaje o razini Ickove posvećenosti:
- On je čovjek koji ujutro ustane, odradi svoj dio u teretani i tokom toga gleda mečeve, analizira. Onda meni drži trening, ima svoj posao na koji ode pa nakon toga do 23 sati navečer održi treninge pa nakon toga gleda snimke i kritizira me, on je više od svih nas u MMA sportu. Svaka čast i njegovoj supruzi koja je strašno razumna i podržava ga u svemu. Kad sam došao u Ahilej, nije mi mogao biti posvećen zbog tadašnjih zvijezda, našli smo se. Naravno, imao sam velike sreće da sam naišao na takvog čovjeka, a imao je i on sreće da se nađemo i tako kliknemo. Nije htio na put sa ženom tako dugo dok nije završio 'Armagedon' i tek kad smo uzeli titulu su otišli. A on je pravnik, mogao bi normalno zarađivati i bez svega ovoga, ali jednostavno to voli.
Icko ga je umočio u Stiks, a petu još nitko nije pronašao
I kao takav je odlično 'sjeo' s Markom, a možemo zaključiti da se ova suradnja događa na obostrano zadovoljstvo. U šali su mnogi znali reći da neki put djeluje kao da Icko ima Bojkovića 'na joysticku' u meču jer Marko upija svaku stvar koju treba napraviti, ali nije to samo u kavezu. Poznato je da 'Skull Crusher' voli svašta reći na mikrofon, dok je Đorđević suprotnost. Dobro, gledajući spomenuti Podcast voli pričati i više od Marka, ali, govorimo o nekim drugim stvarima. Šalu na stranu, pronašli su pravi balans, a Marko ne krije da je na konferencijama za novinare prisutan onaj 'spreman za rat'.
- Kao i svatko, imam određene demone u sebi i ne bježim od toga. Ovaj sport zahtijeva da imaš nešto zlo u sebi, ali to ispliva na površinu prije meča i pred meč, poslije meča sam kulturan i ne bi nikog povrijedio. Icko mi kaže da mi na dan meča ne prepoznaje, to je drugo stvorenje, ja se pretvaram u ozbiljnog 'ubicu' koji ne vidi ništa pred sobom. Ja mogu birati hoću li cijeli život širiti mržnju ili će to biti balans. Dokle god je moj protivnik spreman pružiti respekt nakon meča, ako on dođe poslije i gura me, tu se mijenja, opet ću ga prebiti. Ubijem ga i sačekam ga u paklu da ga ubijem ponovno, mogu biti najbolji i najgori, ti biraj - objasnio je svoju filozofiju i poentirao:
- Svaki šampion nosi to nešto u sebi. Kad uđem u kavez, to je to, tu sve staje. Ma bilo tko da je na drugoj strani, moj pas kojeg volim najviše na svijetu, ja sam čovjek na misiji u kavezu i ti si moja lovina. Više nema razgovora. Ljudi u mom okruženju dva tri tjedna prije meča znaju da ne postojim, da to nije Marko, da sam fokusiran na protivnika, nema tu emocija i razgovora. Odsutan sam od svega, zato se toliko dobro namjestim, beton.
Skidanje kilograma mu sad više nije problem, a spomenuo je da bi u nastavku karijere mogao skidati i do 66 kilograma, no o tom, po tom. Sad su na rasporedu neke druge stvari.
- Morao sam nabiti kilažu, kretao sam se sa 77, a sad sam nabio zdravih 83. Trebala mi je snaga za Rusa, ali dogodilo se što se dogodilo pa se sad pripremamo za ovu gruzijsku kokošku.
A kako izgleda jedan običan dan u životu Marka Bojkovića?
- Ustanem u pet, doručkujem pa se pozabavim sa životinjama. Imam psa i mačku, a nedavno sam Odem na trening, tamo me čekaju Icko i Mića Teg kojeg mnogi izostavljaju. Koliko je Icko dobar za MMA toliko je Mića dobar za kondiciju i ostalo, to je veliko blago. Trening završi, odem kući pa spavam, jedem, igram se sa životinjama pa nakon toga opet trening. Ako radim, onda idem na posao nakon prvog treninga i radim do drugog, a nakon toga spavanje - govori nam Marko koji je veliki ljubitelj životinja, a jedna je završila kod njega zahvaljujući dobrom sparingu:
- Imam mačku, dva psa i zeca. U klubu smo na treningu sparirali pa sam primio par jakih udaraca i bio u nokdaunu, kad sam takav radim još jače. Imao sam vjerojatno i potres mozga, ali bilo mi je super i guštao sam u tome. Međutim, pamćenje me u tim trenutcima nije baš najbolje služilo. Nakon sparinga sam otišao spavati, a ujutro se budim i vidim čokoladne dražeje po stanu, reko' pa što je, skupit ću ja to, možda i pojesti i kako sam išao i vidim da nešto bijelo skače. Pitao sam se jesam li ja normalan, bio sam pomalo ljut na sebe jer ne znam što sam radio, ulazim u kuhinju i gleda me zec. Pomislim 'koja sam ja budala', krenuo mi se vraćati film iz tog dana da sam poslije treninga otišao u pet centar i kupio ga. I sad ne znam što ću s njim, volim životinje, ali zec mi nije bio na pameti.
Financijski problemi sad mu, srećom, nisu na pameti. Naravno, gleda se na troškove i raspoređuju sredstva, ali ne mora misliti 'na svaki dinar' kao što su to radili njegovi roditelji. A očito 'nije bez vraga' rečenica da najčešće prvaci postanu oni 'gladni'. A upravo je Marko to osjetio na svojoj koži.
Iduća meta - gruzijska 'kokoška'
- Sad imam sponzore i sam se uzdržavam, a što se tiče roditelja, oni i dalje ne žele uzimati stvari od mene. Kupim im nešto, ali i to je onaj roditeljski poriv u njima koji im to 'ne dopušta'. Ali čim zaradim neki ozbiljniji novac kupit ću im neki auto, a imam i veliku familiju i želim svima 'osigurati život', a oni su svjesni da im se sad neko vrijeme neću moći posvetiti jer imam svoj cilj - objašnjava Marko pa nastavlja o nekim stvarima koje ga 'drže na zemlji':
- Svi me pitaju zašto ne idem u autoškolu, a ja to ne želim. Hoću ostati prizemljen, nekad putujem autobusom sat vremena u jednom smjeru i to me samo potiče da znam cijeniti neke stvari. Kad sve postane lijepo, onda više to nije to. Kupio sam nove tenisice jer mi je Icko rekao da moram kupiti, a ja sam htio raditi u njima jer mi ih je pas izgrizao i mislio sam da su dobre. Sad trošim na hranu i kupim neke stvari za obući jer to jednostavno moram, ali ostalo... Ne.
A to će mu zasigurno pomoći u nastavku karijere jer će se uvijek sjećati otkud i kako je krenuo. Sad je pred njim novi izazov u vidu Gruzijca koji stiže u Zabok, a za kojeg ima posebnu poruku.
- Taktika je da mu otvorim lubanju, uzmem mozak i da mu 'izrendam' mozak i pošaljem uz čašu viskija koji toliko voli - završio je u svom stilu 'Skull Crusher'.
Podsjetimo, priredba je na rasporedu 26. ožujka, a oni koji to nisu napravili, mogu još potražiti karte za event putem Eventimove stranice, a ima ih još jako malo. Oni koji ne mogu doći do Zaboka ili ne uspiju osigurati ulaznicu moći će gledati PPV pretplatom na ’24sata PLUS+’ sadržaj ili putem ‘FNC.tv’ platforme za 29 kuna.
Kupnjom 24sata PLUS+ pristupa:
Neograničeno gledaš sve sportske događaje dostupne na 24sata
Dobivaš Wolt bon od 20kn
Koliko platiš, toliko ti dajemo za potrošnju na Admiral.hr
Imaš neograničen pristup svom sadržaju (člancima)