Lijepa naša je počela svirati, a Blanka je duboko udahnula. Osmijeh je bio širok, ali oči su suzile. Ubrzo je i 'pošteno' zaplakala gledajući hrvatsku zastavu kako se penje na vrh stadiona u Berlinu. Svijet je njen, obranila je zlato. Slavila je, veselila se, ali nije propustila ni osvrnuti se na one koji su možda sumnjali. Iako to možda u ovoj situaciji i nije toliko važno.
- Bilo je puno onih koji nisu vjerovali u mene i zato mi je posebno drago što sam uspjela. Uvijek ima takvih, moja je sreća što sam se uspjela izolirati od svega toga - pričala je Blanka o nekim 'izvansportskim aktivnostima'. A onda se okrenula svom skakanju, činjenici da je svjetska prvakinja.
- Nervoza? Bilo je nervoze, normalno je da je. Ali nestala je čim sam zakoračila na stadion - kaže Blanka, koja ni nije djelovala posebno nemirno. Ariane Friedrich izgledala je puno nemirnije.
- Svatko ima svoj način pripreme. Ja nisam bila potpuno mirna, ali znala sam da je sve u mojim rukama. I zato sam se odlično osjećala - govorila je svjetska prvakinja. Preskočiti 204 centimetra bilo je dovoljno za uzeti zlato.
- Na 202 sam odlično skočila, uspjela sam super pogoditi idealno i nakon toga sam znala da mogu sve. I na 204 je bilo jako dobro - analizirala je Blanka, koja ni ovoga puta nije uspjela na 210.
- Posebno mi je žao onog drugog skoka na 210. Bila sam stvarno blizu, šteta... - rekla je Blanka. I otišla slaviti veliku pobjedu.