Prvo je Dinamu na početku sezone donio Superkup protiv Rijeke, a sada ga je odveo među najveće nogometno klupsko natjecanje Europe - Ligu prvaka. Stasao je kao hakler, a sad je izrastao u najbitniju figuru modernog, europskog Dinama, Amer Gojak svojim je golom koji probija zvučni zid ugasio snove Norvežana. Bilo je to kod 1-0 za Rosenborg, koji je opasno pritiskao.
Bjelica je pogledao prema klupi i rekao: 'Amere, ulaziš!'.
Umalo je zabio u prvom dodiru s loptom. Ono što nije uspio tada, uslijedilo je nekoliko minuta kasnije. Kakva golčina ljevicom. Točno u rašlje! Ma ni dva golmana ne bi to obranila. Bilo je to za konačnih 1-1.
Priča o Dinamovom junaku
- Odredio sam igrača koji će pucati, a to nije bio Amer Gojak. No on je uzeo loptu i zabio u rašlje. Golčina! Iste sekunde sam ga izvadio. Pitao me: ‘Treneru, zašto?’. Odgovorio sam: ‘Amere, rekao sam da puca Ajdin’. To ga je jako naljutilo - prisjeća se Mirnes Zec, trener Novoga grada, kluba u kojem je Amer napravio prve korake.
Imao je 10 godina i krenuli su u Zagreb na tradicionalni turnir za klince u Kustošiji.
- Igramo prvu utakmicu, a ljudi sa strane dobacuju: ‘Ovaj mali je čudo’. Završi utakmica, a dolaze skauti i pitaju me: ‘Je li, gdje ste ovog malog pronašli?’. Tad je sve počelo - prisjeća se Zec.
Dječak iz sarajevskog Aerodromskog naselja s 12 godina otišao je u Željezničar, gdje ga je dočekao trener Admir Adžem. I prve sezone proglašen je za najboljeg pionira BiH.
'Šefe, sam ću ih srediti'
- Čuo sam da je mali dobar i odlučim ga staviti odmah prvu utakmicu. Igrali smo s Travnikom i pobijedili 10-0, a Gojak je zabio dva gola. Mangup, kakav je bio, na sljedećim treninzima se iživljavao, nije htio dodati... Dođe sljedeća utakmica, igramo protiv Borca, a ja ga stavim na klupu. Ljutit Amer kao ris. Sjećam se da je bilo poziva menadžeru kluba Amaru Osimu, no ubacio sam ga tek u drugom poluvremenu. Uvedem ga, a on ponovno zabije dva. To je bila prijelomnica u našem odnosu. Vidio sam da je nakon prve utakmice poletio i morao sam ga spustiti - kaže Adžem.
Bio je učenik Sportske gimnazije, bez ijednog izostanka. Treneri su ga zvali programer jer je sve radio po programu. Nema šanse da pogriješi.
- Iz krasne je obitelji. Majka je kućanica, otac Ahmet bio je zapovjednik policije. I brat je bio nogometaš, ali ne baš nešto talentiran, pa je i on upisao policijsku školu, sad je inspektor - kažu Amerovi prvi treneri.
Posebne zasluge ima otac, koji je uvijek bio uz Amera. Otac je podrijetlom iz Prijepolja, mjesta koje je već dalo jednog dinamovca - Muhameda Preljevića, koji je za “modre” igrao četiri sezone. Iz Prijepolja je i Vlade Divac. Malo-pomalo Amer je dogurao do kadetske reprezentacije.
- Igrali smo protiv Belgije, a ja sam bio nešto uplašen. Dođe mi Amer i kaže: ‘Šefe, što vam je? Ajde, opustite se, zabit ću im dva komada i riješeno’. Ja mu kažem: ‘Amere, lako se tebi zajeba..., čeka nas ozbiljna utakmica’. Kad je došla utakmica, a Amer, Boga mi, zabije dva gola. I kaže: ‘Šefe, što je?’. On je rođeni strijelac, zabio je 15 golova u 20 utakmica. 'Bilijar još mora vježbati' Mreža Dinamovih skauta odmah je javila da u Sarajevu stanuje “kapitalac”. Amer je skroman i danas kao zvijezda Dinama. Kad god dođe u Sarajevo, javi se prvim trenerima, dođe na njihove utakmice.
- Bio sam u Maksimiru na europskim utakmicama Dinama. Nađem se s Amerom, bacimo biljar, voli igrati. Kakav je? Mora još puno trenirati da bi me dobio - zaključio je Adžem.
On je rođeni pobjednik i to je njegova najveća kvaliteta. Ne voli gubiti. Prije mu je problem bio sebičnost, ali rekao sam mu da je jednostavnost savršenstvo. Sad igra upravo tako, vrlo racionalno, kaže Admir Adžem. Svi su slavili, a Amer je tješio uplakane U Riminiju smo igrali finale protiv Rumunjske. Pobijedili smo i Rumunji su počeli plakati. Cijela naša momčad je skakala, pjevala, nigdje nije bilo Amera. On je bio s Rumunjima i tješio ih je. Eto kakva je on ljudina, kaže Mirnes Zec.