Nedjelja, 29. kolovoza 2004., 17 sati, Hellinikon Arena, ostat će zlatim slovima upisana u anale hrvatskog rukometa. Balić, Lacković, Vori, Metličić i ostatak društva predvođeni Linom Červarom s klupe osvojili su zlato na Olimpijskim igrama u Ateni.
Vječni izbornik Lino
Hrvatski rukometaši do svoga uspjeha su stigli pod vodstvom Line Červara, trenera koji je obilježio godine i godine hrvatskog rukometa. A kao u svakom poslu, tako je i u njegovom, bilo uspona i padova.
- Prošao sam s tim dečkima najljepše godine svoje karijere, mogu im samo biti zahvalan, kao što bi trebao biti svatko kome je stalo do rukometa - započeo je izbornik.
- Bilo je boli, ozljeda, suza, povišenih tonova, svađa, bilo je svega. No, na kraju su ipak momci pokazali da se rukomet igra i umom i kreacijom i kreativnošću.
'Kauboji' tada nisu oduševili samo rukometne zaljubljenike, nego i cijeli sportski svijet.
- Sjetite se samo, ti su momci okrunjeni maslinom, simbolom dugovječnosti, a postali su i počasni građani Atene - govori Lino i dodaje:
- To su isti momci koji su godinu i šest mjeseci ranije bili posljednja momčad Europe, a nakon toga su osvojili olimpijsko zlato u pradomovini Igara.
Za izbornika ovo zlato ima poseban značaj.
- Ovo je druga hrvatska olimpijska medalja, ali ovo je prva koju su postigla hrvatska djeca. U Atlanti je u reprezentaciji bio još pokoji "jugoslaven", ali 2004. bili su na terenu samo Hrvati - naglašava izbornik.
- Garantiram, oni su najbolja sportska momčad koja se dogodila hrvatskom sportu u njegovoj povijesti - ponosno je zaključio.
Rukometni 'meštar' Ivano Balić
Dva olimpijska ciklusa nakon Atlante 1996., gdje su zablistali zlatnim odličjem, hrvatski su rukometaši u Ateni 2004. ponovili taj uspjeh i donijeli drugo zlatno rukometno odličje samostalnoj Hrvatskoj. Sve to baš na Olimpijskim igrama na kojima je prvi puta od samostalnosti hrvatski barjak na otvaranju nosio rukometaš - Ivano Balić.
Nosio je Ivano nakon barjaka i svoju momčad. Bile su to igre u kojima je neprimjetno preuzimao kormilo hrvatskog rukometa i mijenjao dotadašnji rukomet u brži, moderniji, kreativniji, napadački maštovit rukomet. Posebno se na turniru istaknuo famozni vanjski trio Lacković - Balić - Metličić koji je svojim napadom probijao i najjače obrane svijeta.
U skupini su redom padali Island (34-30), Slovenija (27-26), Južna Koreja (29-26), Rusija (26-25) i Španjolska (30-22). U četvrtfinalu turnira naši su rukometaši nadigrali domaćine Grke 33-27, a u polufinalu su bili bolji od Mađara sa 33-31.
Famozno finale bilo je planirana osveta Nijemaca za finale sa Svjetskog prvenstva godinu ranije. Najpoznatiji rukometni brk, Heiner Brandt, tražio je naplatu, a dobio je reprizu i dokaz - hrvatski rukomet dostojan je svjetskog i olimpijskog trona.
Mirza Džomba za 26 - 23
Finale je bilo zaključeno prije posljednjeg zvižduka. Hladan znoj oblio je Nijemce 45 sekundi 'prije reda' kada je Mirza Džomba zabio za vodstvo Hrvatske 26-23 koje Brandtovi igrači nisu mogli sustići.
Oduševio je Džomba i u ranijim utakmicama pa je završio u najboljoj momčadi olimpijskog rukometnog turnira kao najbolje desno krilo, a svoje je mjesto našao i Ivano Balić, tada najbolji svjetski rukometaš, a mnogi kažu i najbolji u povijesti. Uz to, Ivano Balić proglašen je i za najkorisnijeg igrača turnira.
Kada ćemo se opet radovati?
Nekako je atensko rukometno zlato još posebnije kada je osvojeno ondje gdje su Igre i započele - u Ateni. Simbolično su naši rukometaši uz medalje dobili i lovorove vijence, a gledajući sada s nostalgijom na taj turnir, teško bi itko rekao da će nam to biti posljednje rukometno odličje. Već 15 godina Hrvatska čeka na novu kolajnu jednoga od najpopularnijih sportova u našoj državi, a sljedeća je prilika Europsko prvenstvo u siječnju 2020.
Rukometni 'dream team' 2004.: Ivano Balić, Davor Dominković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Nikša Kaleb, Blaženko Lacković, Venio Losert, Valter Matošević, Petar Metličić, Vlado Šola, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Igor Vori, Drago Vuković, Vedran Zrnić, izbornik: Lino Červar