U tijeku je bila 77. minuta utakmice na Wembleyu. Danijel Pranjić je dodao, Mladen Petrić primio loptu i odmah "potegnuo" Lopta se zakoprcala u mreži iza engleskoga golmana Scotta Carsona, a 15-ak minuta poslije Hrvatska je počela slaviti veliku pobjedu. Ali i prestala proslavljati golove napadača hrvatske reprezentacije...
Petrićev gol u "hramu nogometa" bio je zadnji nekog napadača za reprezentaciju. Eduardo je zabijao u Arsenalu, Petrić u Borussiji, Olić u HSV-a... Ali u reprezentaciji nitko. Četiri utakmice su slijedile, napadači su mirovali. I pritom nije jedini problem što nema Eduarda. Protiv Nizozemske ga je bilo pa opet napadači nisu zabijali. Upravo je u poljudskoj katastrofi protiv Nizozemaca (0-3) krenuo post napadača. Na reprezentaciji kobnom Poljudu nije zabio nitko, u Glasgowu je zabio Niko. Kranjčarev projektil bio je naš jedini gol u protiv Škotske (1-1).
I u sljedeće dvije, zapravo posljednje dvije utakmice od napadača nije zabijao nitko, ali je zabijao Niko. U oba navrata Niko Kovač, čovjek kojem je primarni zadatak braniti vlastiti gol. No stigao je i zabiti Moldaviji i Mađarskoj, oba puta glavom, oba puta nakon kornera. A napadači? Osam dana prije prvenstva ne izgledaju idealno. Jedina šansa napadača u Budimpešti je bila ona Klasnićeva kada je pao prije nego što je loptu stigao i pokušati udariti. A za rezultat na Euru napadači će nam trebati. Bez njih će teško ići, da ne kažemo da neće ići uopće...