Sada već bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije u Poljskoj se na konferenciji za medije oprostio od Europskog prvenstva, ali i izborničke klupe. Pričao je o budućnosti, ciljevima, utakmici protiv Španjolske, najdražim pobjedama...

Slaven o ambicijama na Euru...

Otvoreno ću reći, došli smo osvojiti Europsko prvenstvo. Pokazali smo da to nije nerealan plan i cilj. Želio sam im usaditi još više vjere iako oni to imaju i sami. Ali nismo uspjeli proći grupu. To je činjenica i ja sam duboko nesretan i žalostan.

O pogreškama suca Starka...

Vidio sam u studiju zaleđe Španjolske i penal na Ćorluki. Penal je očit, ali meni je onaj prvi na Mandži još očitiji, ako je bilo u kaznenom prostoru. Ne zamjeram sucu ništa, on je čovjek kao i svi mi. Nekad pogriješi, krivo vidi. Ovaj put je to napravio na našu štetu. Isključujem svaku priču o nekim urotama. Ne želim u to vjerovati.

O Rakitićevoj prilici...

Da je bio Jela, Mandža, Dudu, Kale... To je bila šansa utakmice, zaslužili smo je, a ne dobili. Zbog te obrane Raketi je Iker proglašen igračem utakmice. Koliko god ta prilika izgledala lagana toliko je imala i krivi felš. Opet, da je pogodio bilo gdje drugdje bio bi gol. Ali trebalo je doći tamo iz sredine terena. 

O Raketinoj metamorfozi...

I prije 4 godine na Euru je igrao odlično. Međutim, to je jedna takva metamorfoza da je to nevjerojatno. Od jednog igrača koji je bio dobar, ekstremno talentiran, koji se htio svidjeti malo sebi, malo publici, suigračima, medijima on je postao igrač s kojim bih išao u rat. I fajterski i kvalitetom protiv bilo koga na svijetu.

O ispadanju 1996. i 2012...

Kao trener moraš 24 sata na dan voditi brigu o svemu, stožeru, igračima, protivniku. Puno su veće obaveze. A opet, kad se sjetim te 96. i ispadanje od Njmačke znam da sam jedino tada plakao. Ali iskreno, sada sam nekako i ponosan. Protiv Njemačke mi smo tek nakon utakmice shvatili da mi to možemo, ali na terenu nismo bili svjesni toga. Ovaj put smo mi znali da možemo od prve sekunde. Šest mjeseci prije utakmice smo znali. Falilo je samo malo sreće. Netko će reći i sudac i kvalitete.

O povratku na izborničku klupu...

Ovo je najponosniji posao koji ću imati. I u Lokomotivu ću dati sve od sebe, ali nijedan posao neće biti mjerljiv s ovim. Nikad ne reci nikad, ali iskreno da vam kažem potrebno je previše energije trošiti na vanjske stvari kao izbornik. Ja vas molim da sljedećeg izbornika ne trošite toliko na vani. Ja ne vjerujem da ću ikad više imati toliko energije. Ako me sada pitate ja ću vam reći ne.

O umoru i klupi Lokomotiva...

Ja ne krijem da sam prazan, reći ću to i ljudima u klubu. Emotivno sam prazan i umoran, ali jedva čekam taj posao.

O najdražoj utakmici...

Ne znam koja mi je utakmica najdraža svih ovih godina. Obje Rusije, obje Engleske, Latvija, Ukrajina, Njemačka, ova sinoć...

O mogućnostima reprezentativaca...

Mislim da smo izvukli maksimum iz igrača u ovih šest godina. Pa evo vam Rakitića. On sada drukčije izgleda, vidite to i sami. Bile su to prije i guzice i sarma. Ja mu govorim da zadrži to, ne mora se više ni pojačavati, ne mora čak ni u teretanu ići. Ima još naših igrača koji individulano s dodatnim radom mogu popeti na viši nivo zbog sebe, svoje karijere, a onda i reprezentacije. Kolektivno i što se tiče atmosfere i pripreme bilo je pogrešaka, ali one su bile u najboljoj namjeri i vidiš ih nakon utakmice. U šest godina smo sve napravili odlično, a u ove tri utakmice od prvog dana priprema nije bilo pogrešne minute.

O kvaliteti reprezentacije...

Mislim da smo napravili puno, maksimalno. Ali s druge strane ova momčad se može vratiti i s medaljom. Ja se uvijek pitam zašto baš nama fali ono malo, pa i Nijemci imaju 1-1 s Danskom pa je onaj sam ispred Neuera i ne da gol. Je li to kvaliteta, sreća... Ali ja mislim da smo mi napravili puno u svemu. Promijenili smo i neke principe i dosta toga smo pomaknuli na bolje. Stil igre mislim da se svima sviđa, taj kadar teži igri i nadigravanju. Pokazali smo i da se znamo bunkerom braniti, to je plod rada. 

O ispadanju...

Ovo je moj osobni podbačaj, ma koliko je grupa bila teška i ne bi me iznenadilo finale Italija - Španjolska. Ni u najluđoj se varijanti nisam spremio na ispadanje.