Rijeka je u finalu Kupa šokirala (3-1) Dinamo, pa stigla do novog trofeja. Svog petog Rabuzinovog sunca u klupskoj povijesti, ali i prvog trofeja u sezoni. Nogometaši Igora Bišćana tako su na čudesan način (osvojen Kup, drugo mjesto u HNL-u) zaključili sezonu, slijedi im zasluženi odmor. Rijeka je na pulskoj Aldo Drosini odradila sjajnu utakmicu, a do vrijednog trofeja stigli su na krilima Zorana Kvržića i Simona Sluge. Kapetana i dokapetana, dva igrača koje je Nenad Bjelica svojedobno trenirao - u Speziji.
Simon Sluga je imao zanimljiv nogometni put, iz porečkog Jadrana još je s 14 godina završio u Dinamu. Ipak, u modrim se odajama nije dugo zadržao, pa je 2010. godine stigao u Rijeku. A onda je kao 18-godišnjak na jednu sezonu preselio u Juventus gdje imao čast upoznati, ali i trenirati s jednim od svojih idola - Gianluigijem Buffonom.
- Bio sam član mlađe momčadi Bianconera, ali u takvom gigantu treniranje s prvom momčadi, nekad češće, a nekad rjeđe, je uobičajena stvar. Tako se postaje svjestan Juventusove priče, svega onoga što planeta Juventus zaista jest i što predstavlja u svijetu. Nisam znao što očekivati, a ispalo je onako kako često čujemo od ljudi kojima se ukaže prigoda upoznati i učiti od najvećih: 100% pozitivno iskustvo - rekao je nedavno za 24sata Simon Sluga, pa dodao:
- Gigi Buffon je sjajna osoba. Čista pozitiva, staložen, svjestan moguće impresioniranosti koju izaziva pa ju ni ne pokušava "na silu" anulirati nego se ponaša kao bilo tko od nas i time demonstrira koliko je normalan. A kad razmislite i shvatite da je u pitanju osoba koja je bez prestanka u maksimalnom fokusu javnosti, medija, navijača na cijeloj planeti, onda je način na koji se nosi s tim i ne dozvoljava da ga sve to promijeni kao osobu, zapravo - zaprepašćujući.
POGLEDAJTE GALERIJU DOČEKA JUNAKA RIJEKE:
Simon Sluga tako je gledao i učio od jednog od najvećih golmana u protekla dva desetljeća, a to iskustvo 26-godišnjem vrataru nitko ne može oduzeti. Niti ga tome može netko naučiti. A Sluga je bio dovoljno inteligentan, tu nije poletio visoko, već je radio još jače. U mladoj momčadi Juventusa igrao je uz današnjeg A reprezentativca Italije Leonarda Spinazzolu, pa Islanđaninda Hördura Magnussona (član CSKA Moskve koji je srušio Hrvatsku 2017. godine u Reykjaviku), veznjaka Benfice Gabriela, dok ga je u susretu protiv mlade momčadi Fiorentine matirao - Maxwell Acosty.
Sljedeću sezonu (2012/13.) proveo je na posudbi u mladoj momčadi Hellasa Verone, pa godinu dana kasnije skupio 31 nastup u Drugoj HNL braneći za Pomorac. Na prvoligaškoj sceni debitirao je u dresu Lokomotive u rujnu 2014. godine, a u Kranjčevićevoj ulici tog je dana slavio Zadar. Zanimljivo, za lokose je u tom dvoboju zaigrao i Domagoj Pavičić, danas još jedan prvotimac Rijeke.
Simon Sluga je svoj treći pokušaj u Italiji imao u sezoni 2015/16., tada je u Serie B bio član Spezije, ali u cijeloj sezoni nije upisao niti jednu službenu minutu. A 12 puta na klupi ga je ostavio baš - Nenad Bjelica. Aktualni trener Dinama otišao je iz kluba u studenom 2015. godine, no Slugu ni poslije toga nisu porasle akcije u Speziji. I Sluga se tako još jednom vratio u Hrvatsku.
Ni povratak u Rijeku nije mu iz prve ponudio puno radosti, Matjaž Kek je u sezoni 2016/17. više vjerovao Andreju Prskalu. Rijeka je te godine stigla do povijesne dvostruke krune, a Sluga u cijeloj sezoni skupio tek dva nastupa (Croatia Đakovo, Rudeš) u Kupu. Ipak, Sluga se nastavio razvijati, pa u posljednje dvije sezone konačno zavladao riječkom "jedinicom". A kako je Rijeka poslije osvojenog naslova prodala čitav niz igrača, Sluga je u samo pola godine od pričuve, stigao čak do kapetana Rijeke (dok nije bilo Bradarića).
Talentirani vratar ove se godine prometnuo u jednog od najboljih golmana lige, zasluženo stigao i do hrvatske reprezentacije, a sve su glasnije priče i o Sluginom odlasku u inozemstvo. Prošle se godine puno pisalo o njegovom odlasku u West Ham, spominjali su se još talijanski i njemački klubovi, no Sluga je ostao u Rijeci. Odveo Rijeku do trofeja, a čak bi i Buffon na njega mogao biti ponosan.
Birao između malog i velikog nogometa, stigao zbog financijskih problema Osijeka
Zoran Kvržić stigao je do četvrtog trofeja karijere, a uz dva Kupa Hrvatske ima i osvojenu dvostruku krunu u Moldaviji. Nogometnu karijeru započeo je u Proleteru iz rodnog mu Teslića, pa je preko HAŠK-a stigao do Osijeka. Od malih nogu Kvržić je bio zaljubljen u "bubamaru", paralelno je gurao veliki i mali nogomet.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Igrao sam mali nogomet i bio sam na prekretnici što izabrati - mali ili veliki. Na kraju sam se odlučio za karijeru u velikom nogometu i nisam se pokajao. Inače, za BiH sam igrao dva prijateljska susreta, i to protiv Srbije. Znam da je u jednom dvoboju bilo 3-3, a ja sam bio jedan od strijelaca. Poslije sam dobio poziv i za utakmice protiv Češke, ali sam donio odluku da se posvetim velikom nogometu - kazao je jednom prilikom za Večernji list bivši malonogometni, ali i velikonogometni reprezentativac BiH.
Prvoligaški nogomet okusio je u sezoni 2010/11., a za Osijek je u toj, i sljedeće dvije sezone, skupio 75 prvenstvenih nastupa. Osijek je tada bio u financijskim problemima, Rijeka bivala sve jačom, pa je Kvržić iz Gradskog vrta preselio na Kantridu zajedno s Ivanom Vargićem, Markom Leškovićem i Vedranom Jugovićem. I time napravio pun pogodak.
Zoran Kvržić uživao je povjerenje Matjaža Keka (u Europi zabio i Sevilli) sve dok u siječnju 2015. godine poslan Nenadu Bjelici u Speziju. U Serie B skupio je čak 41 nastup, taktički napredovao, pa završio - u Moldaviji. Tako nije osjetio čar osvajanja dvostruke krune s Rijekom u sezoni 2016/17., te se godine morao zadovoljiti dvostrukom krunom u Moldaviji.
Vratio se u Rijeku u sezoni 2017/18., opet se izborio za punu minutažu kod Matjaža Keka, a nju je zadržao i ove sezone. Kako pod vodstvom Matjaža Keka, tako i Igora Bišćana. Iskusni riječki 30-godišnji univerzalac može igrati na obje krilne, ali i desnoj bočnoj poziciji, Kvržić je upotrebljiv na brojnim pozicijama. A o njegovom nastupu u finalu Kupa dugo će se pričati. Sjajan "tunel" Rrahmaniju i asistenciju za drugi, pa spektakularno zabijen treći gol, riječki navijači i Armada će zauvijek pamtiti.