Čim sam vidio ždrijeb pukle su me emocije, počelo mi se vrtjeti u glavi sve što sam prošao s Dinamom i Benficom, sve dobre i loše stvari. Veselim se novom odlasku u Lisabon, tamo ću vidjeti neke stare prijatelje, a još se više veselim ovako dobrom Dinamu, kaže Tomo Šokota.

- Zaigralo mi je srce, kako ne bi? Dinamo i Benfica su dva moja kluba, tu sam proveo najljepše igračke godine. U Dinamu sam dvaput bio najbolji strijelac, tu sam igrao Ligu prvaku, a Benfica mi je bila dokaz da mogu uspjeti i na višoj razini.

Tomo Šokota će u Lisabonu biti gost portugalskog kluba...
- Prije sam imao dva stana u Lisabonu, jedan u Portu, ali sam to sve prodao. Baš se veselim što ćemo kao obitelj ponovo ići u Portugal, sin mi je rođen u Lisabonu, kćer u Portu. Neka i oni malo vide mjesta gdje su rođeni. Iznenadio me taj poziv Benfice, ja sam drugim kanalima pokušao doći do ulaznica, a onda su me oni pozvali u goste na pet dana.

Vi ste u Lisabonu živjeli u istoj zgradi kao Cristiano Ronaldo.
- Da, živjeli smo jako blizu, viđali se svakodnevno. Sjećam se, kada je on tek počinjao Zlatko Zahovič mi je rekao kako će Cristiano Ronaldo biti najbolji igrač na svijetu. Nisam mogao vjerovati što on to priča, rekao sam mu da nije normalan. Dok je imao 17 godina samo je driblao, cijeli stadion mu je zviždao. Ali, Zlatko je bio u pravu. A Cristiano i ja smo imali i istog bankara.

Šokota je pričao u dahu...
- Igrao sam protiv njega dok je bio klinac, ma vidio se kod njega potencijal. Ali, mislim kako je pravi igrač postao tek u Manchester Unitedu pod Sir Alex Fergusonom. Kažem, Zlatko me tih dana uvjeravao kako će Ronaldo biti najbolji na svijetu, a ja mu odgovorim kako on samo dribla i nikom ne da loptu.

Jeste li se sreli kasnije u životu?
- Nismo, ali sam jednom prilikom preko Luke Modrića tražio dres za sina, Ronaldo me se odmah prisjetio. I tih dana kada smo živjeli blizu, pa i brojnih događaja. Gledajte, ja sam tada bio u top-formi, igrao baš jako dobro. Glupo je meni pričati o tome, ali neki kažu da je on mene tada gledao kao neku vrstu idola, haha. 

Što vas je najviše iznenadilo po odlasku iz Dinama u Benficu?
- Veličina kluba. Vjerujte, rijetki kod nas mogu shvatiti što je to Benfica, te stvari sada pričam svima. Kada smo prvi put došli na pripreme u Švicarskoj, u zračnoj luci nas je dočekalo pet tisuća navijača. Ja to nisam mogao vjerovati, meni je to bilo nepojmljivo.

A pamtite li i kakve negativne scene iz Portugala?
- Jednu. Otišao sam iz Hrvatske, mislio kako su naši navijači najluđi, kako će u Portugalu sve biti puno bolje. A onda smo išli autobusom na utakmicu Porta i Benfice, njih je tada vodio Jose Mourinho, prolazili smo kroz tri tisuće njihovih navijača. I počeli su nas kamenovati, svi smo se pobacali po podu autobusa, stakla su pucala na sve strane. Tada sam shvatio kako sam iz jedne 'ludnice' otišao u drugu, haha.

Vi ste kao igrač Benfice zabili Dinamu, kakav je to bio osjećaj?
- Ma to je jako teško, tko će kome nego svoj svome. Kada zabijete takav gol, šutite, pokrijete se po glavi, čekate da prestane slavlje i da što prije lopta krene s centra. Nogometaši su profesionalci, ljudi to razumiju, ali vjerujte da nije užitak zabiti svome klubu.

Kako vam se čini današnji Dinamo?
- Drugačiji, vidi se kako se dečki nikoga ne plaše. Vjeruju u sebe, beskompromisni su, imaju rezultate i sjajnog trenera. Sada oko kluba nema pritiska ili negative, navijači su se vratili na tribine, a znam kakav je osjećaj kada navijači vjeruju u tebe. Onda idete i iznad svog maksimuma. Cijeli grad je uz momčad, dečki su to zaslužili.

A je li vas posebno iznenadio neki igrač?
 - Mislav Oršić igra fenomenalno, dečko je došao iz Južne Koreje, igra strašno. Pa taj Olmo, potpuno je sazrio kao igrač, sigurno će završiti u nekom top klubu, tu nema nikakve dvojbe. A ono što je Petković odigrao protiv Viktorije Plzen bilo je na jako, jako visokoj razini.

Mnogi Petkovića vide i u reprezentaciji...
- U situaciji kakvoj jesmo s napadačima, on sigurno može pomoć. Dugo nismo imali takvog centarfora, osobno volim takav tip napadača. Snažan, moćan, zadrži i podvali svaku loptu, on sve oko sebe čini boljim igračima. Još od Eduarda, iako nisu isti tip igrača, nismo imali takvog napadača. Mandžukić je sjajan, ali potpuno drugačiji.

Poznajete li trenera Benfice Brunu Lagu?
- To me pita puno ljudi, nisam ga upoznao. Dok sam ja bio u klubu, on je vodio kadete, ali ga je Benfica sada dočekala kao pravog trenera. Ima rezultate, povukao je nekoliko mladih igrača iz B momčadi, a to u Portugalu ljudi jako vole. Vjeruje im, još uz to sve pobjeđuju.

Hoće li Benfica malo podcijeniti Dinamo?
- Hoće sigurno! Po ovome što pričam s Portugalcima, oni misle kako će lako pobijediti već u Maksimiru. OK, u formi su, imaju devet vezanih pobjeda, ali ne shvaćaju kako ih u Maksimiru čeka pakao. Navijači na kakve nisu navikli i jedna jako ozbiljna momčad. Puno tih mladih igrača Benfice je naviklo igrati pred punim stadionima, neće se oni prepasti, ali će se iznenaditi kada vide atmosferu na tribinama. A ako Dinamo uz to hrabro krene u prvih 15-ak minuta, sve je moguće...

Jeste li imali priliku upoznati Benficinog orla?
- Jesam, kako ne? Benfica već dugi niz godina iznajmljuje čovjeka koji se brine i trenira tog orla, pa se on prije svake utakmice spušta niz tribine. To je odličan marketinški potez, ali nije vam svejedno kada ste tako blizu tog orla. Držao sam ga na ruci, ima 10-ak kilograma i stvarno je mrcina. Vjerujte, to nije bio nimalo ugodan osjećaj - završio je Šokota.