Navijača neće biti na stadionu, ali znat ćemo da su uz nas, govorio je Kruno Jurčić u danima prije Temišvara. Ali ne moraju navijači biti na tribinama da bi igrači postali itekako svjesni da je modri puk uz njih. Spuštajući se autobusom iz karantene prema stadionu, igrače je dočekao špalir navijača s bakljama u rukama. Mračno zagrebačko poslijepodne obasjavala je svjetlost više od dvadeset baklji, a pjesma iz navijačkih grla izmamila je osmijeh na lice igrača. Od križanja Maksimirske s Bukovačkom, pa sve do Zvonimirove, svakih nekoliko metara stajao je po jedan navijač s bakljom, a igrači su svoje fanove iz autobusa pozdravljali mašući im...
Dok Dinamo bude tražio put do tri boda na Maksimiru, što je samo jedan od dva uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi Dinamo dočekao proljeće u Europi, navijači će drukati na Dolcu. Na legendarnoj zagrebačkoj tržnici postavljen je video zid na kojem će navijači pratiti utakmicu i slati dobre vibracije zapadnom dijelu grada. Novinari i stadionsko osoblje bit će jedina publika na stadionu, no ovo je prilika koja se ne smije ispustiti, bez obzira na snijeg, led, hladnoću i izostanak huka s tribina.
Malo prije 18 sati navijačka povorka je krenula prema Kamenitim vratima, gdje su naumili zapaliti svijete i obratiti se Svevišnjem za pomoć. Ako već nad tim Maksimirom stoji to nekakvo europsko prokletstvo, pravome su se obratili... Tko zna, možda je i Zdravko Mamić u četvrtak ujutro, čim se probudio, otišao u crkvu i potražio pomoć na istoj adresi kao i navijači. Ili vjeruje Badelju, Tomečaku, Lovrenu i društvu.