Poslije Šole, Matoševića i Loserta nismo dobili pravog golmana. S obzirom da je ostatak momčadi ostao isti, to je jedan jedini razlog što nismo bili prvaci na velikim turnirima. Hrvatska bi puno više medalja osvojila u tih 7, 8 godina da smo imali golmane na nivou onih iz Portugala 2003. (Šola, Matošević, Kelentrić) i Atene 2004. (Šola, Matošević, Losert), rekao je Mirko Bašić (55) za Balkan Handball.
Rukometna legenda i jedan od najboljih golmana s ovih prostora u povijesti brutalno je iskren u pogledu na stanje u hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji kroz posljednje desetljeće.
- Vezali smo se dugoročno za jednog golmana koji očito nije kalibar koji može donijeti zlato. Da bi to napravio, golman u zadnje tri utakmice mora u jednoj biti najbolji, u jednoj među dva, tri, a u jednoj se može švercati ako ima odličnu momčad da to pokrije - priča Bašić
Dodao je i kako u Hrvatskoj nema prave golmanske škole kao, primjerice, u Danskoj. Oni, kaže, od najmlađih kategorija imaju jednu te istu školu golmana te brani onaj koji je prilagođen takvom stilu.
- Golmani su najbolji poslije 30. godine. Jedini izuzetak je Landin, koji je nevjerojatan talent. Važna stvar za golmane je da su se obrane promijenile kroz povijest. Sada 6-0 zonu igra 90% momčadi i golmani su se prilagodili tome. No postali su slabiji u onome gdje su nekada bili jači. Krila su najviše napredovala. Njihov izbor šuteva je napredovao. Golmani to nisu ispratili, slabo su se prilagodili i to je veliki problem - priča Bašić te dodaje:
- Ja sam bio slabiji u obranama s devet metara, ali pametan trener zna ukomponirati ekipu, obranu i golmane. Prema taktici biraš i golmana. Ne možeš igrati 3-2-1 sa četiri dvometraša. Znači da moraš igrati 6-0, a to znači više šuteva izvana.
Ponekad mu smeta i odnos prema trenerima.
- Trener golmana je taj koji mora odlučiti tko će braniti. Bio sam trener u reprezentaciji sa Šolom i Matoševićem u Portugalu. Izborio sam se za tu privilegiju kod prvog trenera da određujem tko će na gol. Prosjek je bio 18 obrana, golmani su tada odradili dobar posao. Hoću reći da golmani moraju imati povjerenje u svog trenera. Često čujem, dva golmana se između sebe dogovaraju tko će na gol, kada će zamjena. Pa ne može to tako, ja bolje to vidim, zbog toga sam tu. To dogovaranje oko izmjena je kriv pristup.