Euforija je nešto bez čega je nemoguće napraviti čudesan rezultat u sportu. A i šire... Euforija zna biti i kontraproduktivna ako se u istoj pretjera, no mi poslije elegantnog odrađivanja nezgodne Grčke (4-1 doma i 0-0 u gostima) u dodatnim kvalifikacijama imamo pravo misliti da možemo puno napraviti u Rusiji sljedeće ljeto.

Da, trebala nam je Finska na Rujevici 'udariti' šamar kako bi došlo do 'reseta' situacije i dovođenja Zlatka Dalića koji, kao da je pronašao čarobni štapić, pa iščarobirao neke nove, potentne Vatrene na terenu.

Uz to, vratila se i vjera naroda u igrače, pun Maksimir prethodnog četvrtka potvrdio je neki novi zanos i naboj. 

Put Hrvatske prema Rusiji pomalo podsjeća na onaj iz 1998. kada smo bili na rubu eliminacije. Da nismo srušili Grčku u Solunu tog 30. travnja 1997., o borbi za broncu mogli bi samo maštati i dan danas vrlo vjerojatno. 

Taj gol Davora Šukera odveo je Hrvatsku u dodatne kvalifikacije protiv jake Ukrajine koju smo eliminirali te otišli tamo gdje nam je i mjesto! Baš kao i večeras, baš kao i ovaj puta kada smo preko Ukrajine u Kijevu i Grčke u Zagrebu i Pireju ostvarili početni cilj. 

Ćirine Vatrene jako je razljutila europska smotra u Engleskoj 1996. Pljačka švedskog suca Sundella pogurala je Nijemce sve do europskog zlata u utakmici gdje smo bili bolji takmac od protivnika. Imali smo nevjerojatan peh...

Isto kao i 2016. u Francuskoj gdje smo također briljirali u skupini da bi nas u zadnjim minutama produžetaka dotukla kontra Portugala i izbacila u osmini finala. Upravo takvi porazi naprave rane koje nikad ne zarastu i daju poseban motiv!

Nema sumnje da Modrić, Ćorluka i društvo itekako osjećaju posljedice te utakmice. I čekaju svoju šansu.

Neku svoju Jamajku, Japan, Rumunjsku, Njemačku i Nizozemsku... Neka to bude u Rusiji, pa s kim god nas spojio ždrijeb. Ova reprezentacija ima sve potrebne predispozicije za velike stvari!

A njen put djeluje trnovito, pa neka bude i 'kopija' onog prije 20 godina. Nek' zamiriše brončani recept iz 1998.