Dvadeset i tri godine kasnije Ivano Balić (45) vratio se kući. U matični RK Split u kojem je napravio prve igračke korake. Početkom godine pristao je biti član stručnog stožera s kojim planira vratiti klub na nekadašnju razinu.
- Klub se našao u financijskim problemima prije desetak godina, a stablizirala ih je aktualna uprava. U eri Brodomerkura grad je disao za sport, postojao je sustav koji je generirao veliki broj mladih igrača koji su uz iskusne i kvalitetne igrače sa strane činili okosnicu sastava koji se ravnopravno borio sa Zagrebom, Metkovićem, Medveščakom, Zametom, koji su većinom bili nositelji kvalitete. Vrijeme se promijenilo, djeca više nisu na ulici, otvoreni tereni su prazni, zanemaren je odgoj djece kroz sport što negativno utječe i na njihovo zdravlje - rekao je Balić.
Najbolji rukometaš svih vremena prema anketi IHF-a 2010. godine bio je i koordinator u HRS-u za muški rukomet, zatim i pomoćnik Hrvoju Horvatu u reprezentaciji, koja je pod novim izbornikom Dagurom Sigurdssonom izborila plasman na Olimpijske igre u Pariz. Odlaskom Sigurdssona iz Japana otvorila se izbornička pozicija, za koju je kandidat bio upravo Balić, no Japance će u Parizu voditi trener Barcelone Antonio Ortega.
- Interes Japanaca nikada nije prestao, ali u RK Split se nisam vratio da odem i bilo kakav drugi angažman neće ugroziti dogovor s upravom kluba koji ide u smjeru strateškog pozicioniranja i ulaganja u naš klub - objasnio je Balić, koj vjeruje da Hrvatska sa Sigurdssonom može opet napraviti velike stvari.
- Hrvatski rukomet je i dalje u svjetskom vrhu bez obzira na ishod u Parizu, spadamo u red nacija koje s pravom pucaju na vrh. Bit ću veliki navijač i nadam se da će se momci vratiti s medaljom, želim im da dožive uspjeh iz 1996. i 2004., osjećaj s kojim se u svijetu sporta ništa ne može usporediti.
Kako vam se čini hrvatski klupski rukomet?
- Svi trebamo raditi i ulagati kako bi klupski rukomet u Hrvatskoj značajno napredovao čime će se podići kvaliteta lige i naši klubovi postati konkurentniji u Europi. Ne treba izmišljati "toplu vodu", osim u klubove u Zagrebu i okolici, potrebna su ulaganja u dokazane rukometne bazene u Istri i Primorju, Slavoniji i Dalmaciji te Hercegovini od kuda dolazi velik broj reprezentativaca.