Okršaj Zagreba i moćnog HSV-a upravo je trebao započeti kad se na tribinama “ukazao” transparent: “+10, svaka razlika je dostižna”. Nažalost, od lova na razliku potrebnu za drugo mjesto u skupini to je otprilike bilo sve. Nijemci su bili prejaki...
- Velika je to razlika u kvaliteti. Pokušali smo ih uloviti na krivoj nozi, ali oni nisu dopustili da uopće dođu na tu krivu nogu - pošteno je priznao trener Senjanin Maglajlija nakon poraza 33-29 u zadnjoj utakmici u skupini.
Lacković, Vori i Duvnjak došli su u Arenu, pred 15.000 gledatelja, u dresu krive boje. Pobrali su pljesak i ovacije pa onda pošteno “natamburali” Zagreb. U prvom poluvremenu kombinirano su zabili 15 golova, cijeli Zagreb 14. A Hamburg je imao pet razlike.
- Možda je tako ispalo, ali nismo mi njih nimalo štedjeli - rekao je Ivano Balić, koji je u 37. minuti šepajući napustio parket.
- Boli me list, nemam pojma koliko je ozbiljno. Valjda neće biti strašno - kaže Ivano.
Valčić je sjedio sa strane, sad više nije bilo ni Balića, no tek tad je Zagreb proigrao. Bili su na gol zaostatka tri minute prije kraja, ali...
- Nema to veze s Balićevim izlaskom, on je naš najbolji igrač i bez njega smo samo slabiji. Promjena se dogodila u glavama, a i Gojun i Špoljarić su odradili svoj dio posla vrlo korektno - objasnio je Maglajlija.
- Zagreb ima strašnu momčad ako igra kao u drugom dijelu. Ali, eto, mi smo odigrali odlično, a ja sam bio šuterski raspoložen - kaže Lacković, koji je zabio sedam golova.
'OVAKVA ATMOSFERA POMAŽE NAŠIM PROTIVNICIMA'
Zagrebova navijačka skupina upregnula je bubnjeve, ostatak Arene se priključivao. Navijali su i hokejaši Medveščaka, zajednički su ušli u dvoranu i pobrali glasne ovacije.
- Pravi sportaš je samo još motiviraniji pred ovakvom publikom, što je HSV i pokazao večeras. Ispada da ova sjajna atmosfera pomaže našim protivnicima - primjetio je trener Maglajlija. I stvarno nije pretjerao...
- Stvarno je bilo lijepo igrati u Areni, pravi užitak. Super smo se osjećali u Zagrebu - potvrdio je njegove riječi Blaženko Lacković.
Arena je zvižducima dočekala braću Gille, ipak su oni Francuzi. A našima - ovacije.
- Prošli su me trnci čuvši pljesak s tribina. Ali nisam ni očekivao zvižduke - kaže Duvnjak.