I moja je generacija 1984. izgubila prvu utakmicu od Čeha, u Pragu 1-0 od Sparte . U uzvratu smo slavili 2-0 i ušli u polufinale Kupa Uefe. Nadam se da će i ovaj put moj Hajduk uspjeti...
Ne bi bilo zgodno da i oni kidaju živce navijačima do 119. minute kao mi, neka to što prije riješe. Često pogledam snimku te utakmice, sjetim se atmosfere, velike kiše koja je topila Poljud, naravno, i tog moga gola u 119. minuti za prolaz. Svi su očekivali centaršut, ali bojao sam se kontre i odlučio sam pucati. Pogodio sam idealno, oko zida, golman nije bio dobro postavljen i ušla je. Poljud je proključao , svi su mi pohitali u zagrljaj, a ja sam bio presretan, bila mi je to najbolja nagrada za milijun izvedenih slobodnjaka na treninzima.
Danas, 31 godinu poslije, sviđa mi se kako Hajduk izgleda. Još ako momčad ostane dvije, tri godine na okupu, mogle bi se dogoditi prave stvari. Ima tu jako dobrih igrača, mali me Kiš , recimo, iznenadio količinom trke i koliko radi za momčad u obrani. Puno je zreliji nego ranije. I mali Vlašić je sazrio, koristi baš svaku priliku da krene prema naprijed, da probija protivnika po dubini i to dobro radi.
Andrija Balić plijeni pozornost pregledom igre, rješenjima koja su jako interesantna. Iskorak je napravio i Caktaš . Igra sjajno, ali ja od njega očekujem još i više, jer on to svojim iskustvom i tehnikom može. Iznenadio me i Maloku - jako moderan igrač s nevjerojatnom količina trke. Još kad uhvati iskustva, bit će paklen igrač. Nadam se da će se i Sušić vratiti u nekadašnju formu, to bi puno značilo našoj mladoj momčadi.
Čini mi se da je Hajduk nakon dugo vremena pogodio s pojačanjima, Ohandza me malo podsjeća na Zlatka Vujovića , a Jefferson ima nešto “ćelićevsko” u sebi. Samo, morao bi biti sigurniji. On je tip igrača koji oduzme 100, a izgubi 102 lopte. Morao bi barem 90 posto dodavanja dati precizno.
Od Hajduka očekujem prolaz, samo
treba biti strpljiv
. Ako ne može prije,
neka bude kao nekad: u 119. minuti.