Osvojio je broncu na EP-u, ispao je u četvrtfinalu Olimpijskih igara i otišao. 

To je bio kratki put Željka Babića na klupi hrvatske rukometne reprezentacije. Nakon Rija napisao je pismo ostavke u kojem je napisao kako je od početka dolaska na klupu osjećao nepovjerenje ljudi iz saveza te kako se nakon svega osjeća izdano. 

Babić je, osim po bronci na Euru, ostao zapamćen po čestom zazivanju pomoći s nebesa, isticanju Gospe i vjere nakon pobjeda, a o svemu tome  i daljnjim planovima u karijeri progovorio je u ekskluzivnom razgovoru za LaudatoTV. 

- Intenzivno sam razmišljao o svemu nakon Olimpijskih igara. Danas mogu hladno i spontano reći da nismo napravili ono što smo očekivali. No bilo je tu i dobrih stvari za hrvatski rukomet. Nakon dugo vremena pobijedili smo najbolje, Dance i Francuze i nadam se da smo pokazali model kako to napraviti. Kad sve zbrojimo, danas mogu reći da je to bio neuspjeh - rekao je Željko Babić za Laudato TV.

Dao Bog da sretnem Isusa i da mi kaže: Di si, prijatelju

Na pitanje što bi promijenio, Babić kaže.

- Sigurno jednog u mom timu i barem dvojicu igrača. No možda je najispravnije da kažem kako bih promijenio sebe - dodao je bivši izbornik koji je izazvao je dosta polemike javnim svjedočenjem vjere i spomenom Gospe i Isusa u situacijama kad su ga pitali za analizu utakmica.

- Ima više razloga zašto to radim. U jednom trenutku shvatite da ne vladate svime i da vam treba pomoć. Za mene je bog Apsolutni. Logično je da zahvaljujem Bogu jer sam svjestan da sam nastao od praha i u prah ću se pretvoriti. Trudim se ne zaboraviti da imamo Apsolutnog, našega Kralja, da imamo nadu i ljuba. Drugo je naša Djevica Marija, koja je majka. A nitko ne voli kao majka.

- Dao Bog da se jednoga dana sretnem s Isusom Kristom i da mi kaže: "Di si, Babiću, prijatelju stari". To bio bi jedan veliki uspjeh - dodao je Babić.

Pogledajte što je još rekao bivši izbornik.