Poljska je izvrsno iskustvo za mene kao izbornika i za sve igrače, mlade ljude koji su pokazali velike kvalitete, pripadnost hrvatskom narodu, borbenost i sve ono što mladi čovjek mora pokazati, rekao je izbornik hrvatskih rukometaša Željko Babić.

Nakon osvojene bronce izbornik se povukao u privatnost svoga doma te kao što je to i najavio otišao u Međugorje pomoliti se, zahvaliti, a usput je gostovao i na Radiju Mir Međugorju.

- Bronca je velika nagrada i poticaj za sve nas, to je nada da se dobrim radom i odricanjem mogu postići veliki rezultati, a za mene je medalja Božje čudo. Ne znam zašto nam je dana tolika milost, ali svjedoci smo svi da se dogodilo čudo.

Novo čudo trebat će nam u kvalifikacijama za Olimpijske igre. Hrvatska mora na turnir u Dansku gdje će Babićevi momci igrati protiv domaćina, Norveške i Bahreina.

- Bio bih slobodan reći da je to najteža skupina, uz onu gdje su Slovenija, Španjolska i Švedska. Bio sam na OI u Londonu, to je najveća predstava, skup najvećih sportaša svijeta i naravno da svatko želi biti tamo. Bit će iznimno teško, trebat će nam puno koncentracije i odricanja da bismo ostvarili cilj. Očekuju nas dvije jako teške i neizvjesne utakmice, nadamo se da ćemo proći i radovati se našim utakmicama na Igrama. Mi to želimo, ali žele to i naši protivnici, no ako se to i ne dogodi, neće stati svijet i sport, nastavit ćemo živjeti, moliti i zahvaljivati Bogu - ostao je vjeran sebi Babić.

Ponosan je na svoje igrače koji su kući donijeli broncu oko vrata.

- To su mladi ljudi, jako zdrave osobe, koji nose krunicu oko vrata, koji se mole i žive svoju vjeru u skladu sa svojim mogućnostima. Jedan igrač je prije odlaska na Euro organizirao ispovijed. Po pitanju svjedočanstva vjere to je najviše što je mogao napraviti. U Ivaniću je s misnim svećenikom organizirao svetu ispovijed na koju je otišao velik dio momčad. To govori da ti ljudi znaju koje su životne vrijednosti. Ja im se zahvaljujem. Hvala i tom igraču, neka Bog blagoslovi njega i njegovu obitelj - dodao je izbornik.

Veliku snagu daje mu obitelj u kojoj glavnu riječ vodi brat, don Ivica.

- Često molimo u obitelji, to je velika radost i sreća, u svakoj sobi je blagoslov Božji, razgovaramo o Isusu... Svi znaju da je brat, ako je svećenik, glavni u obitelji. Tako je i kod nas, ja se s njim ne mogu mjeriti. Don Ivica je Božji glas, ima Božju milost - priča Babić.