Tri Hrvata osvojila su K1 turnir u kickboksu, čime se rijetko koja zemlja u svijetu može pohvaliti. Branko Cikatić, Mirko Filipović i Antonio Plazibat (26).
I Cro Cop i Plazibat imaju nešto zajedničko, a to je da je u samom razvoju njihovih karijera sudjelovao i veliki 'hrvatski tigar'. Branko Cikatić (65) preminuo je u ponedjeljak ujutro nakon duge i teške bolesti. Branko se dugo borio za život, splet nesretnih okolnosti doveo ga je prošle godine u vrlo teško zdravstveno stanje, imao je plućnu emboliju, sepsu, neki su liječnici čak i digli ruke od njega, ali stanje mu se stabiliziralo. Nažalost, ne zadugo. Preminuo je u svome domu u Solinu.
Njegova smrt pogodila je i hrvatskog kickboksača Antonija Plazibata, sugrađanina iz Solina. Hrvatski tigar mu je jako puno pomogao u samom razvitku karijere. Bio mu je menadžer 2017. godine i odveo ga je u Japan na turnir organizacije K1.
- Nisam s njim u kontaktu od kad se razbolio. Nije on bio svjestan svega, pričao bi nešto, pa bi nakon 20 minuta ispričao istu priču. Htio sam ga posjetiti, ali nisam uspio od ovog silnog ludila oko korona virusa. Još i prije sam ga htio vidjeti, ali rekli su mi da ne dolazim, da ga pamtim po onome kakav je bio. Na njegov sprovod sigurno bi došlo milijun ljudi, svi su ga voljeli i divili mu se. A sada nitko neće moći doći. Baš mi je žao - priča nam u dahu Plazibat koji je prije nekoliko dana došao u Solin iz Amsterdama i mora boraviti dva tjedna u izolaciji.
Cikatić je bio njegov idol iz djetinjstva, a 2017. godine omogućio mu je nastup u legendarnoj Saitama Areni. Naravno, nije K1 bio toliko jak kao 1993. godine kada je Cikatić osvojio, ali ta organizacija i dan danas ima posebno značenje u kickboksu.
- Kako smo obojica iz Solina, naravno da sam znao tko je on. No, u početku je to bilo iz priča mog oca. Tek kasnije sam krenuo i sam učiti o tome tko je on. Naravno da je onda došla faza gdje je on bio moj idol i gdje sam gledao njegove borbe. Ipak, nismo imali previše kontakta sve dok nismo počeli surađivati, odnosno dok on nije postao moj menadžer za Japan. Japanci su ga zvali i pitali su ga ima li nekog borca iz Hrvatske koji bi nastupio. Tražili su ga da nekoga ubaci na K-1. On je mene nazvao, brzo smo se dogovorili i otišli u Japan - rekao je Plazibat pa nastavio:
- Svi dječački snovi su mi se ostvarili. Znao sam za njega praktički od djetinjstva, iz istog smo mjesta. Bio mi je idol, ispalo je tako da mi je na kraju postao menadžer, bio mi je u kutu, a to je bilo nestvarno. Nastup u Japanu mi je jako puno značio jer je tek tada javnost saznala za mene. To me je gurnulo prema naprijed i zbog toga sam postao ono što sam sada.
Cikatića su obožavali baš svi. Uvijek je imao neke anegdote i priče iz života i uvijek je društvo bilo oko njega. Tako je bilo i za vrijeme njihovog boravka u Japanu.
- Uvijek je bila zaje*ancija s njima. Pričali smo o sportu, davao mi je savjete za borbu. Ma pričali smo zapravo o svemu, o Hollywoodu, pričao mi je što je tamo bilo, kako je to izgledalo. Da se maknuo od svega jer mu taj život nije pasao. On je baš dobro krenuo, imao je ugovor za još tri filma, ali odustao je.
Cikatić je jako puno doprinio hrvatskom sportu općenito, ali i svjetskom borilačkom sportu. Bio je faca za vrijeme borilačke karijere, klanjali su mu se i Jean Claude van Damme i Chuck Norris, a to je dokaz njegove veličine. Divili su se njegovoj snazi i borilačkim vještinama, a to je nešto po čemu ćemo ga uvijek pamtiti.
- Ljudi ne shvaćaju, on nije samo legenda hrvatskog sporta, nego je bio svjetski poznata faca i on je legenda svjetskog sporta. Bio je zvijezda, on je prvi borac s Balkana koji je zarađivao velike novce i bio uspješan. On je otvorio nama put za dalje, on je dignuo ovaj sport, on je otvorio vrata za mene i ostale. Kad imaš 20 godina, kad tražiš čime se želiš baviti u životu, uvijek tražiš nekog uzora. A on je bio jako poznat i bio je motivacija brojnoj djeci da se počnu baviti kickboksom. To mi je i cilj jednoga dana, postati kao on. Motivirati ljude da se bave s tim sportom, a on je razlog zašto sam ja kickboksač - zaključio je Plazibat.