Vatrena priča u Njemačkoj je gotova. Hrvatska nogometna reprezentacija nije na Europskom prvenstvu postigla željeni rezultat, u utorak nismo dobili ni potrebnu pomoć Engleza i Danaca, pa se svi skupa vraćamo kući. I cjelokupna hrvatska ekspedicija (igrači, članovi HNS-a, novinari...) u srijedu je napustila simpatični Neuruppin.
Gradić koji je 9. lipnja postao domaćin hrvatske nogometne reprezentacije nije nam ponudio neka čuda, riječ je o mirnom mjestašcu sjeverno od Berlina koji vas ničime ne može impresionirati. Tu se čak i semafori na ulicama gase u 18 sati, a ako poslije toga u gradu vidite nekog čovjeka, onda ste pravi sretnik.
Neuruppin ne nudi "normalne" kafiće, pa smo proteklih 17 dana ovdje proveli u restoranu brze hrane, jednom wine baru ili u apartmanu kod drugih kolega. Da, ovdje je radila i jedna irska pivnica, ali tu vlada takva ludnica da ni on nije radio nedjeljom, ponedjeljkom i četvrtkom. Pa sad vi recite...
Hrana? Bilo je neke ponude, nudili su nam se grčki, albanski i vijetnamski restoran, talijanska pizzeria i jedan "stakehouse". Ovako na prvu zvuči sjajno, ali daleko od toga... Sve bolje zvuči na papiru nego kad uđete u te objekte. Neuruppin je gradić od tek 14.000 ljudi, većina ih radi u Berlinu, tako da Hrvatima ne nudi puno razloga za osmijeh. A nisu nam ih ponudili ni rezultati.
Opet, nekako će nam i ovo malo simpatično mjestašce već sutra nedostajati. Čak i capuccino za 4,90 eura. Neuruppin ima dušu, svugdje stignete pješicee za pet minuta, domaćini se vrlo brzo naviknu na vas. U ovih 17 dana dvaput smo posjetili i lokalnu brijačnicu, gazda salona je nogometni zaljubljenik, koji je bio i na otvorenom treningu "vatrenih".
Jasno, ne zna ni riječ engleskog jezika, prije utakmice s Albanijom nam je dobacivao "Croatia good, Albania bad", prije ogleda s Talijanima "Croatia good, Italy bad". Na kraju je i on popustio, samo slegnuo ramenima i poslije našeg ispadanja iz skupine samo rekao "Croatia bad". Da, i on je od "vatrenih" očekivao više. Neuruppin nam se, bez obzira i na loš internet, uvukao pod kožu.
U ovih 17 dana bilo nam je i hladno i vruće, nosili smo i zimske jakne, ali i bili u kratkim hlačama. Ni kiša nas nije mazila, atmosfera je bila jako dobra, samo su nedostajali bolji rezultati. U utorak smo tako "oproštaljku" od Neuruppina s par kolega i nekim članovima HNS-a odradili pored samog hotela, na stolovima mobilne kućice s ćevapima, na kojoj je Zagrepčanin Tomislav napravio dobar posao.
Sve je bilo u granicama normale, palo je koje pivce, pila se i rakija Julischka, porazgovaralo nekoliko sati. Prepričavali smo dojmove iz Neuruppina, vrtjeli razne scene iz Njemačke, žalili za konačnim rezultatom. I dogovorili novu utakmicu HNS-a i novinara prije rujna i početka Lige nacija. To je bilo to od Njemačke, auf Wiedersehen, Neuruppin!