Krenuti od početka ili od kraja? Svejedno, razlike, nažalost, nema jer - ono bitno - zaključak je isti. Bolan. Hrvatska je izgubila od Argentine. U utakmici za četvrtfinale Svjetskog prvenstva koje nam je tamo u rujnu nakon ždrijeba bilo na izvol'te. I koje ćemo vidjeti ako u ponedjeljak pobijedimo Dansku, a da bi nam to uopće vrijedilo, Katar nam mora biti "prijatelj" i u terminu ranije pobijediti baš Argentinu. Ovo drugo čak je i realno, a ovo prvo...
POGLEDAJTE VIDEO:
I Danci će, budu li morali, sigurno iskoristiti šansu da si maknu Hrvatsku s puta. Hrvatsku koja je nikad lakši put u četvrtfinale Svjetskog prvenstva, s jednim ozbiljnim protivnikom, pretvorila u najteži. A ispostavi li se takav, nemoguć, onda ćemo podvući konačnu crtu svega u Egiptu...
Podvući ćemo je zato za 60 minuta s Argentinom, reprezentacije, solidne i ništa više, koju su Danci riješili s 11 razlike. Mi? Ostali smo na -4, a da nije bilo Ivana Pešića... Tko zna gdje bi se taj minus zaustavio. Izgledali smo izgubljeno od prve do zadnje minute. Ma što izgubljeno, prava je grozota bila gledati Hrvatsku prvih 10 minuta. Hajde da su Južnoamerikanci nešto i odigrali... A, kao i Brazil prije dvije godine u Njemačkoj, nabacivali su se u našu praznu mrežu dok smo se gubili još više igrajući 7 na 6.
Kada smo mislili da smo se s prvim krugom pa Bahreinom riješili grča i straha, opet se pojavio ispred nas poput Kineskog zida. Koji je razlog tomu, jer crijevna viroza, koja je jače pokosila Ivana Martinovića, neće biti taj, s protivnicima od kojih smo bolji za klasu pa naviše, postaje stvar za psihološku analizu. Glave su, dok ne krene utakmica, na mjestu, tamo gdje trebaju biti, a kad počne, izgube se nakon jednog ili dva loša poteza. Ljudi, zašto se ne opustite5?!
Peta je bila minuta, a Argentina je vodila 4-0. OK, ništa strašno, valjda, malo apaurina i bit će to na kraju sve super, kao dosad. E šipak. Kad je prošlo još pet minuta, a mi još nismo zabili gol, postalo je prestrašno. Ma, ne samo zabili, jedva da smo stvorili poziciju za zabiti. Horvat i Štrlek jedini su imali takvu.
Nakon takvog grozomornog starta Červar već u četvrtoj minuti naredio: Karačiću i Martinoviću, skidajte se! I dalje smo, međutim, tapkali s loptom u mjestu, gledali uglavnom Marića na crti kao spasitelja i Supermana, a gol nimalo ili ništa. Pa još, kao šlag svega, Šego promaši Duvnjaka na našoj polovici za metar (!?).
I onda je, a tko će drugi, najiskusniji naredio, da oprostite, dosta zaje*ancije. Čupić je u 11. maknuo onu groznu nulu na semaforu i počeo igrati simultanku. Gdje je završio Čupko u prvom poluvremenu, nastavio je Mamić koji je držao naš brod na površini. A kad je Marko počeo dijeliti lopte u ruke protivnicima, kapetan broda pred potonućem postao je Pešić jer da nije obranio to što sve jest, mogli smo početi pisati kući propalo.
No, argentinska santa leda, koju nije oslabio čak ni crveni karton Carouu kada smo poveli 13-12, pretvorila je taj brod u Titanic, brod kojem više nije bilo spasa. Brod čiji su članovi posade zabili sedam golova u drugom poluvremenu. Ili 19 u oba... Kako god okrenuli, prazno za viceprvaka Europe koji, nakon 11 minuta u prvom poluvremenu, u drugom nije zabio 12...