Zdravo, kako ste? Možemo pričati i na hrvatskom, iznenadio nas je Stefan Mladenović pa nastavio:

- Dobro pričam hrvatski, dapače, draži mi je od engleskog jezika. Roditelji su mi Hrvati, u kući se priča isključivo hrvatski.

Stefan Mladenović zabio je u prvoj utakmici u Maksimiru.

- Rođen sam u Vukovaru, a s tri godine preselio sam se u Norvešku. No u našoj se kući i dalje priča samo hrvatski, pa roditelji ni ne pričaju norveški, poput mene. Ja sam ipak ovdje i odrastao - kaže Mladenović te nastavlja:

- Mama Mirjana je iz Daruvara, dok je tata Momir iz mjestašca nedaleko od Daruvara. Puno sam puta bio u Hrvatskoj, nije ovo bio moj prvi posjet rodnoj zemlji. Navratim s obitelji u Velike Bastaje, desetak kilometara udaljenom od Daruvara. Kako dolazimo? Pa uvijek automobilom. Vozimo se iz Norveške, preko Danske i Njemačke, pa i pola Europe da dođemo u naše - Velike Bastaje. Obožavam to mjesto.

Suigrači ga obožavaju, a pola njih ni ne zna da je - Hrvat.

- Svi misle da smo Norvežani, rijetki znaju da dolazim iz Hrvatske. Uvijek mi kažu: ‘Ti si Norvežanin’, a ja im objašnjavam kako sam - Hrvat. U našoj se kući oduvijek navija samo za Hrvatsku. Mama i tata navijaju, bez obzira na to je li riječ o nogometu ili pogotovo rukometu, koji je ovdje jako popularan.

U prvoj utakmici nije uspio zamijeniti dres, što mu je želja.

- Probao sam, ali su svi već podijelili svoje dresove. Htio sam se mijenjati s Ćorićem ili Fernandesom. Najviše bih htio dres Ante Ćorića, a ako ga ne uspijem dobiti, onda ću pitati onog vašeg desnog beka. Ćorić je najbolji igrač Dinama, toliko sam ga puta gledao na YouTubeu i televiziji, vjerujte mi, on mi je jedan od najdražih igrača - završio je vrlo pristojni Stefan Mladenović.