To je to što me zanima!

Budimirova životna priča: 'Tata je poginuo u nesreći. Mama nam je sve omogućila...'

Zbog rata smo napustili dom 1992. u Žepču, počeo sam igrati kad je Hrvatska osvojila broncu u Francuskoj, a i žena mi je izbjeglica, iz Vukovara je. Kod frizure pazim da prekrije rez na glavi od pada na bazen
Vidi originalni članak

Pokazao je da nikad nije kasno. Rad, kvaliteta i upornost doveli su ga do hrvatske reprezentacije s 29 godina, prošle godine odveo je 'vatrene' na Europsko prvenstvo, a onda odigrao sezonu za pamćenje u kojoj je zabio 17 golova i bio jedan od najboljih strijelaca španjolskog prvenstva. S fenomenalnom formom nastavio je i u novoj sezoni, utrpao je dva gola u velikoj pobjedi protiv Barcelone (4-2). Ante Budimir s 33 godine na leđima proživljava novu nogometnu mladost.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

- Sjajna utakmica cijele momčadi. Odigrali smo odlično s loptom u nogama, bili smo vertikalni i konkretni. Iskoristili smo svaku priliku da nanesemo štetu lideru La Lige i momčadi koja je primila najmanje golova u prvenstvu - rekao je skromni Ante nakon veličanstvene partije.

Postao je drugi najbolji strijelac u povijesti Osasune u La Ligi, zabio je 47 golova, a samo deset više ima Sabino Andonegui. Ima 30 kola za svrgnuti ga s vrha i upisati se u povijest kluba.

Stigao je prije četiri godine iz Mallorce, prvo na posudbu.

- Na Mallorci je stalno bilo sunčano, a u Pamploni ima puno kiše - nasmijao se Ante u jednom od razgovora za 24sata.

Igrao je za Inter Zaprešić, Lokomotivu, St. Pauli, Crotone, Sampdoriju, Mallorcu i sad Osasunu.

- Put mi nije bio nimalo lagan, ali nikad nisam odustajao. Bilo je teško igrati po drugim ligama, ali bio sam uporan - govorio nam je Budimir, koji je kao dijete došao u Veliku Goricu.

Sestre su i mene natjerale na fakultet

Rođen je u Zenici, ali samo zato što je tamo najbliža bolnica. On je iz sela Ozimica pokraj Žepča u Bosni i Hercegovini.

- Rat i sve okolnosti su utjecale na to da napustimo dom i 1992. dođemo u Veliku Goricu. Tata mi je poginuo u automobilskoj nesreći. Mama Janja je sa mnom i dvije sestre Irenom i Renatom došla u Turopolje. Mama se žrtvovala za nas, sve nam je omogućila - ponosno je govorio.

Nije mami Janji bilo lako s troje male djece, ali sve je napravila za njih. 

- Sestre su blizanke, starije su godinu dana od mene. One imaju svoj privatni posao, zajedno rade. Obje su završile Ekonomski fakultet, zbog toga su i mene natjerale na fakultet. Ipak nije na prvome mjestu, tu su obitelj i nogomet - kaže Budimir, koji je nogomet počeo igrati sa sedam godina.

- Krenuo sam u ljeto 1998. godine, kad je Hrvatska osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Nogomet je uvijek bio prva ljubav, iako sam imao kratki izlet u rukomet. Kad je Hrvatska osvojila zlato na SP-u u Portugalu 2003. godine, trenirao sam rukomet tjedan dana, ali kad me trener htio registrirati, odlučio sam da je nogomet prva ljubav - otkriva Budimir.

Supruga je izbjeglica iz Vukovara

Ante je izbjeglica iz Žepča, a supruga Monika...

- Upoznali smo se u Velikoj Gorici. I ona je izbjeglica, ona je iz Vukovarka - kaže nam Ante.

- Bilo je to kod kina, tamo se družili, ja sam je na biciklu vozio prema doma... Dugo smo zajedno, jako se dobro poznajemo i drago mi je da je uz mene. Razumijevanje u braku je potrebno - rekao je jednom prilikom otac trojice sinova, Iliji i Tomi ove se godine pridružio još jedan brat.

Što će biti kad završi igračku karijeru, hoće li ostati u nogometu, postati možda trener ili pak ekonomist?

- Možda nijedno ni drugo. Želim uživati u trenutku, igrati na visokoj razini dok mogu, a onda ćemo vidjeti kad se karijera završi.

Tko ne trči dovoljno u klubu, ide na utrku bikova

U emisiji Roberta Knjaza uoči Svjetskog prvenstva u Katru prisjetio se karijere i govorio o asocijacijama na slova koja je izvukao.

- "S". Split. Imam tetu u Splitu i uvijek volim tamo doći. Prekrasan grad. "L" kao lubenica. Kad smo bili mali, nismo imali auto i mama nije mogla prevesti lubenicu doma. Kad sam položio, od tada svako ljeto kupujem hrpu lubenica. Mogu je pojesti šest kila.

Grad u kojemu živi, Pamplona, poznat je po utrci bikova u kojoj sudjeluju i ljudi. I zna biti jako opasno.

- Nisam nikad trčao, nisam imao priliku. Dvije godine je zbog korone bila pauza, a onda sam bio na odmoru tako da sam izbjegao. U ugovoru u Osasuni imamo da tko nema dobre GPS-ove ide na trčanje. Što su GPS-ovi? Oni uređaji koji ti kažu koliko si otrčao na utakmici i kakve imaš performanse - rekao je pa se prisjetio susreta s bikom iz prve ruke:

- Stric je imao bikove, išao ga je prodati i trebalo ga je izvesti iz štale. Nas šestorica smo ga morali pomaknuti, imao sam 20 godina, moji stričevi kršni, veliki ljudi, ali nismo uspjeli ni centimetar. Netko najhrabriji mu je došao iza glave i tek se onda pomaknuo. Kada on odluči da neće, neće.

S Oršićem sam preko skele išao na treninge

Kad bi mogao biti životinja, kaže, bio bi orao.

- On je najnabrijanija ptica. Ne bih htio biti zmija, po podu si non-stop, gmižeš, prašina ti ulazi u usta...

Knjiga ili film?

- Film. Dosta mi je čitanja, faksa i svega. Više volim pogledati film. Najdraži mi je "Život je lijep" od Benignija.

Skuplja li nešto?

- Volim skupljati lopte. Od svake sezone u kojoj sam igrao, pogotovo ako sam zabio u toj sezoni, a jesam. Pa ih čuvam ispod kreveta. Mama, jednom ću to sve počistiti ispod kreveta. Znaš da te volim...

Krenuo je u Radniku iz Velike Gorice.

- S kvarta sam vidio stadion u Gorici i tako sam krenuo na treninge. Tamo sam bio do 16. godine. I onda sam otišao u Inter. Tamo sam igrao s Oršićem, dvije i pol godine smo kao klinci proveli na terenu i poznajemo se jako dobro. Išli smo na trenkače, tamo preko skele, došli bismo autima, i to nije bilo kakva skela nego na sajli ona. Znali smo se zavaliti da nas prebaci na drugu stranu pa onda autobusom na trening. To mi je ostalo u sjećanju.

U Crotoneu se ljubi non-stop kad se nekog vidi

Kako mu je bilo u Crotoneu?

- Luda priča, ludo okruženje, Calabria... Tamo je opće poznata ta mafija Ndrangheta, Cosa Nostra je na Siciliji. Ljubi se non-stop na svakom uglu kada se nekoga vidi. To je baš neobično tamo. Na Mallorci sam bio godinu i pol dana, prekrasno vrijeme, prekrasan otok, uživali smo tamo. Bio sam jako zadovoljan na terenu i u klubu tako da nakon toga otvorila se opcija doći u Pamplonu u Osasunu. Imaju stil igre koji mi odgovara i u kojem se dobro osjećam na terenu.

Nedavno je potpisao ugovor do 2027. uz otkupnu klauzulu od 10 milijuna eura. Tamo će, lako je moguće, i završiti karijeru.

Budimir je praktični vjernik. Drag mu je, kaže, sveti Ante Padovanski.

- U nedjelju uvijek idem na misu. Kad igramo doma organiziram se, mise su cijeli dan. Kada je gostovanje gledam gdje je najbliža crkva oko hotela i to je to. Uvijek se nađe slobodno...

Frizura? Bitno mi je da pokrijem rez na glavi

Kakvu frizuru voli?

- Bitno mi je da pokrijem rez, imam ga na glavi sa stražnje strane. Kao klinac sam pao na rub bazena, tako da mi frizura nije bitna, već da pokrijem taj veliki rez koji imam. Išao sam u Pulu na šivanje, dečki su čekali u busu, ali dobro je prošlo.

Igra glavom od 1 do 10?

- Devet. Imam malo ćoškastu glavu, nekad su me zvali "ćoško". Znam loptu nekad pogoditi ćoškom glave i bude tu svega. Nekad znam biti tvrdoglav, tvrda glava.

I ta je glava u subotu navečer započela demoliranje Barcelone. I pokazala da nikada nije kasno...

Idi na 24sata

Komentari 114

  • međo 30.09.2024.

    Iz vukovara nema izbjeglica nego prognanika,oni su prognani,Žepce nije palo pa su oni izbjegli,bravo Budimire svaka cast uz tebe smo!

  • nepoderivi 29.09.2024.

    prva špica

  • ulicabraćešupakrijeka 29.09.2024.

    Naše gore list. 💪🇭🇷

Komentiraj...
Vidi sve komentare