Kada su 'vatreni' prije četiri godine otputovali u Rusiju, očekivanja javnosti bila su minorna. Samo najveći optimisti vjerovali su da ćemo dogurati daleko, no to su uglavnom držali u sebi. Bez nekog posebnog optimizma ušli smo u turnir i došli do povijesnog finala.
Četiri godine kasnije, Hrvatska je kao viceprvak svijeta došla u Katar. S nikad boljim gardom, formom, ogromnim optimizmom i na valu euforije dojahali smo na Bliski istok. Očekivanja javnosti bila¸su ogromna, vjera da možemo jako daleko na Modrićevom zadnjem Svjetskom prvenstvu. I tu dolazimo do tog glavnog problema.
Pritisak i euforija koji su nam se, po tko zna koji put i u svim živim sportovima, opet obili o glavu. Najbolje bi bilo kada bi na svako natjecanje odlazili bez ikakvog nadanja, pa što bude. Kao u Rusiji. Kada je loše, najgore je ikad, kada nam ide, najbolji smo na svijetu. Taj hrvatski mentalitet.
Blijedo i neprepoznatljivo Hrvatska je odigrala protiv Maroka na otvaranju Mundijala u Katru. Spor protok lopte, statična igra, odsječeni napadači koji nisu dobili pravu loptu i nemoćna krila bez ikakvog učinka. Jednostavno, jako malo smo pokazali za puni plijen protiv neugodnog Maroka.
E sad, što je pošlo po krivu? Jesu li ta velika očekivanja bila pretežak teret za naše igrače, rani termin utakmice, kriva taktika ili je jednostavno izbornik Dalić izabrao krivu postavu? Lako je biti general poslije bitke. Na Daliću i njegovom stožeru je da analiziraju pogreške i ne ponove ih protiv Kanade, a vas pitamo tko je najviše razočarao?
Velika je dvojba bila što se tiče desnog krila. Hoće li krenuti Vlašić ili Pašalić, na kraju su obojica dobila po 45 minuta i nije da su se baš pokazali. Kramarić je bio odsječen, Brozović nije bio na svojoj razini.
Sljedeća utakmica je protiv Kanade za četiri dana, tko je razočarao najviše i tko bi trebao ispasti iz prve postave?