Baumgarten, mjestašce u Gradišću, pedesetak kilometara od Beča, ni tisuću stanovnika. Mirno, čisto, svaka travka na svom mjestu. Izlazite iz automobila i, poput opasnih stranaca u western filmovima, odmah postajete predmet općeg zanimanja. Svi proviruju iz kuća, okreću se za vama, gledaju u čuđenju. A umjesto uobičajenih potjernica s Divljeg zapada, na zidovima, stablima i stupovima slike jednog jedinog čovjeka - Andreasa Ivanschitza. Najpoznatija osoba u Baumgartenu, kapetan austrijske reprezentacije, čovjek kojega se u našem taboru najviše boje, odrastao je baš ovdje, u susjedstvu gradišćanskih Hrvata, u mjestu gdje je hrvatski gotovo službeni jezik.
Kafić Murzi's izvana je okićen hrvatskim zastavama, na ulazu slika, a koga nego Ivanschitza s natpisom Sve najbolje, Andy. I unutra Andyjeve slike, ali i odlučni gazda.
- Nemojte ni pitati, navijat ću za Hrvatsku - kaže Josip Đurkov, koji je ovdje došao prije 16 godina iz Dalja. Upravo slaže projektor, u nedjelju će se ovdje gledati utakmica.
- Bit će pola za Austriju, pola za Hrvatsku. Znate, mnogi su ipak ovdje rođeni pa su više Austrijanci, ali imat će Hrvatska puno svojih navijača - priča Josip, čiji je mlađi brat Darko s Andreasom išao u školu.
- Često Andy navrati u naš kafić, uvijek kad je kući. Evo, bio je prije tri tjedna, nazdravili smo, poželio sam mu sreću, ali nakon susreta s nama. Nasmijao se, rekao: Nažalost, morat ćemo vas pobijediti!
Svira Radio Burgenland, prvo se čuje Oliver pa Bajaga. I gotovo svi govore hrvatski, navodno svi osim Ivanschitza.
- Otac mu je porijeklom Hrvat, majka Austrijanka. Ne govori, ali sve on razumije, ne brinite - sa smiješkom će Josip, najavljujući utakmicu.
- Bit će cijelo mjesto u ovom kafiću, bit će fešta. A tko izgubi navijat će dalje za ove druge.
Počele su stizati mušterije, okrenula se "runda". Za Andyja i Hrvatsku - istovremeno!
MAJKA HILDE: NIJE MI SE JAVIO VEĆ TRI DANA
Zelena kuća na broju 18, izvana najobičnija kuća. Prije bi se reklo da nogometaš, kapetan reprezentacije, živi na imanju i u vili na broju 20. U vrtu vrtni patuljak u bijelom "dresu" s crvenim ovratnikom, s brojem 10 na prsima i loptom u nogama. Gospođa Hilde otvorila je vrata, nije se naljutila što netko ometa njenu dnevnu rutinu.
- A što da vam kažem, više bi vam mogao reći moj muž, ali njega sad nema kući. Ne znam kad će doći - kazala je majka austrijskog kapetana i pokušala supruga nazvati na mobitel.
- Ne javlja se, tko zna gdje je - sa smiješkom je promrmljala, a onda otrkila da se ni sa sinom baš ne čuje često.
- Joj, nije nazvao već tri dana, uopće ne znam kako je. Očito je pod velikom stegom gospodina izbornika, haha - našalila se, a u prognoze se nije željela upuštati. Samo je vrtila glavu i izbjegavala odgovor.
- Meni je važno samo da se ne ozlijedi - rekla je na kraju i zahvalila se na pažnji. Mahnula je, još se jednom nasmijala, a onda još jednom pokušala nazvati supruga