Kakva sportska tragedija... Ispali smo od lošije momčadi, od momčadi koja je bila na koljenima, ali i od momčadi koja je nečim negdje nekad zaslužila veliku, veliku sreću... Sretno su dobili Švicarce, sretno su prošli i Čehe, ali ovo protiv Hrvatske čak i nadmašuje pojam sreće.
Ivan Klasnić junački je zabio na dodavanje junačine Luke Modrića. Bilo je to u 119. minuti! Sekunde su dijelile Hrvatsku od polufinala, doslovce sekunde. A onda je sudac Roberto Rosetti iz nekog razloga odlučio produžiti utakmicu za čak tri minute, što ne pamtimo da se dogodilo u produžecima neke utakmice. Dogodilo se ovoga puta, jednako kao što se dogodio i prvi kiks naše obrane na utakmici. Prvi, ali koban. Taj Semih, isti onaj igrač koji je zabio i za pobjedu protiv Švicarske, iskoristio je nespretnost R. Kovača i Šimunića te zabio u jedino mjesto gdje je mogao...
Odluka je morala pasti iz penala. A za penale naši nogometaši nisu bili psihički spremni. Luka Modrić i Ivan Rakitić su promašili cijeli gol, Mladenu Petriću obranio je Rüstü Recber i to je - zbogom! Jedna sjajna momčad koja je, doduše, ovu utakmicu odigrala ispod svojih mogućnosti, ide kući, a vjerojatno najsretnija momčad u povijesti nogometa u polufinale. Ako na ovom Euru Turci ne budu prvaci, neće biti nikad...